Vladika Grigorije služio u Kelnu

    Proslavljena parohijska slava u Kelnu
    Foto: CO Keln

    Na dan Sv. mučenika Evstatija proslavljena je hramovna slava Parohije kelnske – Vozdviženje Časnoga Krsta. Svetu arhijerejsku liturgiju vodio je episkop Diseldorfa i Nemačke Grigorije uz sasluženje protojereja-stavrofora Neđe Janjića i jereja Mladena Janjića.

    Nakon govora vladike Grigorija kratkom besedom sabranima se obratio i otac Mladen blagodareći svima na staranju o hramu na trudu i žrtvi koju radosno daruju da bi očuvali hram i parohiju koja ustvari sve sabira i čuva blagodaću Božijom.

    Po završetku liturgije osvećena su slavska znamenja ovogodišnjih kumov porodice Zec. Domaćini naredne slave su članovi porodice Živaljević. U organizaciji Uprave hrama uz pomoć kumova slave pripremljena je trpeza ljubavi na kojoj je nastavljeno slavsko slavlje. Za sve one koji zbog ograničenog broja mesta u parohijskoj sali nisu mogli učestvovati u slavskom ručku priređeni su paketi sa posluženjem uz po jednu flašu vina i jedan paket kafe te su na taj način svi podelili praznično slavlje i bili učesnici jedne zajedničke slavske trpeze ljubavi. U parohijskoj sali uz slavski ručak priređen je i kratak sadržajan i lep program kojim je kroz pesmu, besedu, muziku i recitacije ulepšana proslava hramovne slave.

    Episkop Grigorije obraćajući se prisutnima i čestitajući slavu hrama u kome se slavio „znak spasenja, znak izbavljenja, znak životvorni – krst časni!“ Ovaj znak je bio zaboden u zemlju golgotsku na mesto Hristovog raspeća. Krv Njegova oblila je kosti naših praroditelja Adama i Eve. Pre nego što je Hristos razapet na krstu, taj čudesni znak bio je znak najveće sramote u velikoj Rimskoj imperiji ali kada je na njemu razapet Blagi, Sveti, Jedini Gospod onda se znak najveće sramote pretvorio u znak najveće časti, od najstrašnijeg u najblaži, najveći znak“, rekao je vladika Grigorije.

    On je ispričao kako je izgledalo suđenje i zašto je Hrist ćutao na pitanja koja mu je postavljao Pontije Pilat.

    „U tom ćutanju, toj tišini počivala je sva Istina. Istina se pokazala u Njegovoj spremnosti da bude porugan, ispljuvan, šamaran, razapet, da bude ubijen ali pošto Istina bijaše u Njemu i Život bijaše u Njemu, Istina nije mogla biti ugušena a Život nije mogao biti uništen. Zato je posle Njegove smrti došlo spasenje vaskrsenjem. Zatim su apostoli iz svega glasa, kao nekada proroci, propovedali Hrista Vaskrsloga.

    Braćo i sestre, nedavno sam pročitao jednu dobru knjigu o Hermanu Heseu i Karlu Gustavu Jungu koju je napisao jedan čileanski pisac Migel Serano. Jedna reč iz te knjige me je strašno potresla i podsetila na ovaj događaj Hristovog ćutanja. Veliki psiholog Jung, rekao je jednu veliku istinu a to je da se najveće stvari na ovom svetu dešavaju u tišini. Sveta tišina, braćo i sestre, nam je mnogo potrebna jer ponekad treba i da prećutimo.“, naglasio je episkop Grigorije.
    Na kraju episkop je dodao: „Češće je pogodno vreme za ćutanje nego li za pričanje zato razmislimo u tišini šta ćemo reći i kako ćemo živeti. Ćutanje i tišina su nam potrebni da bismo videli ko smo, šta radimo i kuda idemo. Pred krstom nema ništa pametnije, draga braćo i sestre, od ćutanja a onda ćemo iz toga ćutanja naučiti ono što ni u najboljoj knjizi nećemo pročitati i naučiti. Da Bog daruje da se naučimo tome ćutanju pred strašnom tajnom Hristovog krsta. Amin Bože daj!“

      Original Article