Usred ničega duhovni svetionik

Mesto, u kome se nalazi, zove se Crkvine. Početkom svoje vladavine, turski osvajači u Bosni pustošili si i rušili gradove i crkve, pa su u tim krajevima ostajale gradine i crkvine – tako je i ovo mesto dobilo ime.

U blizini crkve „samotnice“ nema naseljenog mesta. Najbliže odavde su, selo Babljak i Borike, udaljeni desetak kilometara. I Borike više nisu ono što su nekada bile. Najčuvenija ergela konja na njima, posle ratnih devedesetih, polako se gasi.

Prelepa crkva u Crkvinama u Republici Srpskoj, obnovljena je 2008. godine, na temeljima stare, koju su Turci srušili a koja datira iz 13. veka i zadužbina je kralja Dragutina Nemanjića. On je kao srpski vladar upravljao severoistočnom Bosnom (1284-1321.) i za to vreme podigao brojne crkve i manastire. Na spomen ploči upisana su imena žitelja, koji su se borili protiv brojnih okupatora i dali živote za slobodu ovoga kraja.

Ne zna se tačno koje su godine izgašena kandila u ovoj crkvi, pre njene obnove, ali se pouzdano zna da su kroz sve protekle vekove na njenim ruševinama, Srbi iz ovoga kraja, redovno prisluživali sveće.

Crkva u Crkvinama posvećena je rođenju Svetog Jovana Krstitelja. Tada 7. jula, a i za Svetog Iliju 2. avgusta, sa Borika ovde dolazi sveštenik i služi svetu arhijerejsku liturgiju i kod crkve se održava veliki narodni zbor. Ostale dane u godini poju joj usamljene ptice i slavuji u ljubavnim gnezdima – u krošnjama moćnih i spokojnih borova i jela koje rasutim mirisom i izuvijanim granama pletu anđeoski oreol oko usamljene crkve.

Mada, odenuta, u poslednjih desetak godina u novo ruho, ova crkva čuva uspomene prošlih vekova i sadrži u sebi neizbrisiv trag srpskih kraljeva Nemanjića koji su iza sebe ostavili dragocene građevine u Bosni.

Posle „Dejtona“, Republici Srpskoj pripale su najveće planine, od kojih su veće samo svetinje.