U zavičaju je divan svaki sat

Igor i Dragica Stojanović, rodom iz Milive kod Despotovca, koji žive i rade u švajcarskom gradu Herisauu, došli su u zavičaj na odmor i da bi krstili šestogodišnju Iskru i troipogodišnju Juliju. Njih dvoje su se tom prilikom i venčali. Hteli su da ova dva svečana čina obave baš u Crkvi Ognjene Marije u Milivskoj klisuri, koja je obnovljena zahvaljujući Igorovom ocu Slobodanu, koji je bio predsednik Crkvenog odbora za obnovu ove svetinje i koji se najviše angažovao u prikupljanju donacija zemljaka na privremenom radu u inostranstvu.

– Hteli smo da se venčamo i da krstimo decu u zavičaju, zato što su nam ovde svi rođaci, ali i zato što nijedna proslava ne može da bude lepa, kao u Srbiji. Mija, koja ima 14,5 godina, krštena je odavno, a krštenje Iskre i Julije isplanirali smo još prošle godine, ali nismo mogli da dođemo zbog pandemije korone. Otkazali smo u poslednjem trenutku. Ove godine smo hteli da pozovemo više gostiju, ali, opet zbog virusa, zvali smo samo najbližu rodbinu. Imali smo 150 gostiju sa kojima smo uz muziku proslavili venčanje i krštenje – kaže Dragica.

– Koliko je samo kumova bilo – dodaje Igor kroz osmeh.

Kum s njegove strane bio je Radoje Marković, rodom iz Milive, koji je sada u Cirihu. Pošto su se venčali u crkvi, Dragica je nastavila porodičnu tradiciju, pa je ispoštovala staro kumstvo, koje traje duže od 100 godina. Stari kum Miroslav Golubović, preneo je kumstvo svom sinu Stevanu.

– Sa Radojem i Dragicom sam odrastao, zajedno smo pohađali osnovnu školu. Dragici i meni je život ukrstio puteve pre 6,5 godina. Sada smo opet svi zajedno u Švajcarskoj. Družimo se i sa Stevanom koji živi desetak kilometara od nas. Vikendom roštiljamo, a komšinica dođe i pita nas šta slavimo. Švajcarci su hladni, među njima ne postoji prisnost i ne razumeju naš balkanski duh – setno će Igor.

Dragica priznaje da još ne može da se privikne na Švajcarsku i ima poteškoće da savlada nemački jezik. Sada joj je malo lakše, jer su im tamo kumovi i prijatelji, pa koriste svaki trenutak da se druže.

– Radila sam u školi kao profesor geografije i bilo mi je teško da ostavim posao za koji sam se školovala, zavičaj, rodbinu… Ali, ljubav je pobedila. Porodica mi je bila važnija od svega. Povratak u Švajcarsku nam najteže pada. Evo i sada smo, da bismo što duže u bili domovini, putovanje pomerili za jedan dan – kaže Dragica.

Njen suprug dodaje da mu je Srbija u srcu iako je u Švajcarskoj od šesnaeste godine.

– Nisam hteo da uzmem ni švajcarsko državljanstvo. Ovde sam odrastao, pa mi nedostaju porodična kuća i druženja – ističe Igor.

Iskra, Julija i Mija ispred Crkve Ognjene Marije

Najlepši dan

Julija je još mala da bi znala da opiše šta je za nju predstavljalo krštenje, a za Iskru je to bio najlepši dan u životu.

– Brojala sam dane do dolaska, jer mnogo volim Milivu. Stalno sam mamu i tatu pitala koliko još puta treba da spavamo da bismo pošli na put. Na krštenju sam imala lepu haljinicu, torta je bila lepa, bilo je puno gostiju… – veli Iskra, kojoj se više dopada i vrtić u Milivi, koji je pohađala dok su bili na odmoru.

Slobodan i Milanka sa unukama, sinom i snahom

Razdvojenost

Igorovi otac Slobodan i majka Milanka, koji su takođe radili u Herisauu i koji su se u Milivu vratili posle penzionisanja, kažu da su 15 godina bili bez Gorana i Igora, koji su ostali u Srbiji, a da su sada dvadesetak godina bez njih, jer su oni u Švajcarskoj.

– Najvažnije je da imaju gde da se vrate, za razliku od mnogih. Onaj ko bude vratio milion ljudi iz rasejanja, koji imaju i znanja i novca, biće heroj Srbije – ocenio je Slobodan za naš list.

Milanki je takođe teško bez dece, ali joj je teže bez unučadi.

– Kad si mlad, razmišljaš drugačije. Hteli smo da deci priuštimo mnogo toga i da zaradimo, ali sada kada imamo unučiće, mnogo nam je teže što nismo zajedno – iskrena je Milanka.

Srpski i folklor

Igor i Dragica sa decom isključivo govore srpski. Po preporuci Mijine nastavnice, naučili su ih dobro srpski jezik, a nemački će, smatraju, da nauče u školi.

– I drugi prosvetni radnici su nam to preporučili. Iskra je krenula u vrtić i nije znala ni reč nemačkog jezika. Ubrzo smo imali sastanak sa njenom vaspitačicom, koja je bila zadovoljna, jer je veoma brzo savladala jezik. Mislim da je dobro što su deca prvo naučila maternji jezik – kaže Dragica i dodaje da će deca da pohađaju i dopunsku srpsku školu, a nada se da će da joj ispune želju da se bave folklorom.

Ulepšavanje hrama: Slikar Momčilović i Goran Stojanović

Postavljen polijelej

Članovi Crkvenog odbora i Saveta MZ Miliva, prošlog meseca su u crkvi postavili polijelej i delove ikonostasa, za koji je ikone uradio Momčilo Vuksanović-Moma Brada, ikonopisac i slikar. U ulepšavanju ovog hrama pomogao je i Slobodanov sin Goran, koji je u julu bio na odmoru u zavičaju, a koji je u Sent Galenu, sa suprugom Natalijom i sinovima Davidom i Borisom.

Чланак U zavičaju je divan svaki sat се појављује прво на Vesti online.

Original Article