U Sava Centru prikazan film o zločinima nad Srbima

U CENTRU „SAVA“ PRIKAZAN FILM O ZLOčINIMA NAD SRBIMA

SLIKE UŽASA

• Na projekciji u organizaciji Srpske radikalne stranke, kojoj su prisustvovali patrijarh Pavle i mnoge javne ličnosti, prvi put viđeni snimci stravičnih ubistava

U prepunoj dvorani novobeogradskog Centra „Sava“ juče je u organizaciji Srpske radikalne stranke prikazan dokumentarni materijal o stradanju Srba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini na prostoru bivše Jugoslavije.
Emitovanju autentičnih snimaka zločina nad srpskim narodom prisustvovao je na iznenađenje mnogih, NJegova svetost patrijarh srpski Pavle, zatim episkop jegarski Porfirije, književnik Brana Crnčević, profesor Pravnog fakulteta Smilja Avramov, košarkaš Milan Gurović, javne ličnosti i više funkcionera Socijalističke partije Srbije.
Posle horskog izvođenja srpske himne „Bože pravde“ i čitanja poruke predsednika SRS-a Vojislava Šešelja iz Haga, Tomislav Nikolić, zamenik predsednika stranke poručio je prisutnima da će u filmu „Istina“, o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji videti bolnu i užasnu istinu o stradanju pripadnika srpske nacionalnosti.
– Sada je na delu dovršavanje onog što ratovima nije urađeno, nestanak Republike Srpske i odvajanje Kosova i Metohije i to hoće nama nagreh da natovare. Mi Srbi smo ovde da osudimo sve zločine, i one nad drugim narodima, ali i nad našim i da se izborimo za istinu i pravdu. Ovo smo morali da uradimo da bismo mogli da oprostimo, ali ne i zaboravimo – rekao je Nikolić i naglasio da je obaveza da se pokaže da srpski narod nije zločinačka, kao i da Srbija nije agresorska zemlja.

Rodbina nije mogla da gleda

Početku skupa prisustvovale su i Svjetlana i Nada Rodić, supruga i ćerka bosanskog Srbina Radeta Rodića, ubijenog u Sanskom mostu. One su došle da daju podršku otkrivanju pune istine o zločinima, a uoči emitovanja filma napustile su salu, jer nisu mogle da gledaju scene Rodićevog stradanja. Pre izlaska obe su pritrčale patrijarhu Pavlu i poljubile mu ruku.

Pred prepunim Centrom „Sava“, film u produkciji SRS-a, pokazao je, između ostalog, snimak zarobljavanja četiri srpska vojnika u šumi kod Krupe na Uni, koje je potom zaklao izvesni mudžahedin Abdul Rezis, pripadnik odreda „Hamza“ Armije Bosne i Hercegovine.
Snimak prvo pokazuje zarobljenog srpskog vojnog kuvara, koga vojnici Armije BiH uveravaju da se ne mora ništa bojati, iako na nekoliko metara od njega stoji unezvereni Razis koji saborcima kaže: „Daj mi nož“.
Poslavši ispred sebe zarobljenika sa praznom puškom, muslimanski vojnici na prevaru hvataju još trojicu srpskih vojnika, koje zatim u šipražje odvodi Razis, držeći nož u rukama.
Snimak se nakratko prekida, da bi se potom videli, Razis kako pita snimatelja: „Što ne snimiš kad ja ubijam?“ i tela četvorice zaklanih Srba položenih u travu.
U jednosatnom filmu prikazno je i kako muslimanski vojnici zlostavljaju zarobljenog Srbina Radeta Rogića iz Sanskog Mosta, a potom i njegov leš sa okrvavljenom glavom položenom na kamen, te kako traktor vuče po putu nečije telo.
Jedan zarobljeni pripadnik hrvatskog Zbora narodne garde ispričao je u kameru, kako je u Vukovaru 1991. godine u jednoj kući na zapoved saboraca Ivana Husnića i Ivana Zrmića, naočigled majki zaklao dva srpska 15-godišnja deteta, koja su vezana za stolice plakala i molila da ih poštedi.

Direktan prenos

Beogradske TV stanice „Studio B“ i „TV Politika“ prenosile su događaj iz Centra „Sava“. I dok je Studio B preneo samo uvodna izlaganja i odustao od snimaka zločina sa obrazloženjem da je neprikladan termin za njihovo emitovanje, TV Politika je prikazala delove filma.

Drugi zarobljeni pripadnik ZNG ispričao je kako je jedan njegov saborac nosio oko vrata ogrlicu „od dječjih prstića“.
Između ostalog, film pokazuje i brojne snimke i fotografije unakaženih tela 23 rezervista zaklanih na Koranskom mostu kod Karlovca 1991. godine, 24 civila ubijena nožem i maljem kod Gospića, kao i neke od 71 leša srpskih civila iz Medačkog džepa, koje je Hrvatska vojska masakrirala 1993. godine.
Uz snimak zapaljene kolone vozila JNA u kojoj su u Tuzli 1992. godine ubijeni nenaoružani vojnici, komentator lokalne televizijske stanice ironično traži „‘ladno pivo“, a potom obaveštava gledaoce da pomognu jednom pripadniku JNA, koga je video da se sklonio u ulaz obližnje zgrade.
Drugi preživeli vojnik JNA iz te kolone priča kako se jedan njegov nenaoružani saborac lakše ranjen u ruku sklonio u zgradu i kako je šest dana kasnije razmenjen njegov leš.
Prikazana su, između ostalog, i tela mučenih Srba u selu čemerno kod Sarajeva, te iz sela Oparice, Crkvine, Loznica i drugau okolini Srebrenice.
Potresni snimci naterali su više ljudi da posle 15-ak minuta emitovanja odustanu od gledanja. Više žena je odlazilo suznih očiju, a nekoliko muškaraca je nemo napustilo skup. Malo ko je hteo da govori o svojim utiscima jer su očito šokirani.
U improvizovanoj ambulanti medicinsku pomoć potražila su tri mladića i jedan stariji čovek, a prema lečima lekara njima je pozlilo zbog velike zagušljivosti i potresnih scena iz dokumentarnog materijala.