Titovi poštovaoci iz eks-Ju republika obilaze Kuću cveća, među njima najviše Slovenaca
Prošlo je 32 godine od kada je na današnji dan
preminuo nekadašnji doživotni predsednik SFRJ Josip Broz Tito (4. maja
1980. godine) u bolnici u Ljubljani, a njegovoj sahrani u Beogradu je
prisustvovalo više od 200 visokih državnih i političkih ličnosti iz
sveta. Na Titovom grobu u Kući sveća u Beogradu okupljaju se njegove
pristalice iz svih krajeva bivše Jugoslavije.
Titovi poštovaoci nekadašnjem predsedniku odaju počast polaganjem
cveća i venaca ispred njegovih bisti širom bivše Jugoslavije, kao i u
Kući cveća u Beogradu.
Kuću cveća je jutros na otvaranju kapije posetilo oko 600
hodočasnika, među kojima je ubedljivo najviše bilo Slovenaca. U kući
cveća očekuju da će do kraja dana biti nešto više od hiljadu posetilaca.
Franko Pleško bio je vodič za grupu Slovenaca koji su jutros doputovali u Beograd i prvo što su obišli bila je Kuća cveća.
– Pošli smo iz Nove Gorice sa punim autobusom. Među nama ima i učesnika
NOB-a koji su oslobađali Beograd. Veliko je interesovanje za ove ture.
Bili smo i u Jajcu, Kumrovcu, već sutra idemo u Kragujevac da položimo
vence u Šumaricama – ispričao je Pleško.
Tito se na čelu Jugoslavije nalazio punih 35 godina i imao je
nesumnjivo veliki ugled u svetu, a bio je i jedan od osnivača Pokreta
nesvrstanih, što je u tadašnjim međunarodnim okolnostima imalo veliki
značaj.
U unutrašnjoj politici ostavio je ustrojstvo koje se se na kraju
pokazalo kao neodrživo – Ustav iz 1974. godine, a specifičan sistem
konsenzusa predstavnika republika i pokrajina pokazao se kao nerešiv
problem kada se raspao Savez komunista Jugoslavije.
Rođen je Kumrovcu, u hrvatskom Zagorju 1892. godine, u mešovitoj
hrvatsko slovenačkoj porodici, a kao austrougarski kaplar učestvovao je u
Prvom svetskom ratu – između ostalog i u borbama protiv srpske vojske.
Ranjen je i zarobljen u Rusiji 1915. godine, pa je izvesno vreme bio
zarobljenik, a u njegovim zvaničnim biografijama navođeno je da je
učestvovao i u Oktobarskoj revoluciji.
U Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca vratio se krajem 1920. godine,
kada je postao član Komunističke partije, a 1937. njen generalni
sekretar, posle smenjivanja i streljanja Milana Gorkića.
Radio je 1936-1937. u Kominterni u Moskvi, u vreme kad je likvidiran znatan broj jugoslovenskih komunističkih prvaka.
Legendarni vođa borbe protiv nacističkih okupatora
Kao vođa KPJ predvodio je u Drugom svetskom ratu Partizanski pokret,
odnosno Narodnooslobodilačku vojsku a iz rata je izašao kao legendarni
vođa.
Osim borbe protiv okupatora, jedinice pod njegovom komandom sprovele su
komunističku revoluciju – tokom i nakon Drugog svetskog ratarata. U
zanosu revolucionarne „pravde“ nestale su desetine hiljada nekomunista –
pod maskom „borbe protiv saradnika okupatora“, čime je u stvari uništen
čitav tadašnji građanski sloj.
Tito je ostao upamćen i po tome što je 1948. godine odbio Staljinov
pritisak, odnosno Rezoluciju Informacionog biroa komunističkih partija,
nakon čega je decenijama dobijao značajnu finansijsku pomoć od SAD.