Titovi poštovaoci iz eks-Ju republika obilaze Kuću cveća

Titovi poštovaoci iz eks-Ju republika obilaze Kuću cveća, među njima najviše Slovenaca Video

Prošlo je 32 godine od kada je na današnji dan
preminuo nekadašnji doživotni predsednik SFRJ Josip Broz Tito (4. maja
1980. godine) u bolnici u Ljubljani, a njegovoj sahrani u Beogradu je
prisustvovalo više od 200 visokih državnih i političkih ličnosti iz
sveta. Na Titovom grobu u Kući sveća u Beogradu okupljaju se njegove
pristalice iz svih krajeva bivše Jugoslavije.

Ogromnu većinu posetilaca groba Josipa Broza Tita činili su gosti iz Slovenije

Titovi poštovaoci nekadašnjem predsedniku odaju počast polaganjem
cveća i venaca ispred njegovih bisti širom bivše Jugoslavije, kao i u
Kući cveća u Beogradu.

 

Kuću cveća je jutros na otvaranju kapije posetilo oko 600
hodočasnika, među kojima je ubedljivo najviše bilo Slovenaca. U kući
cveća očekuju da će do kraja dana biti nešto više od hiljadu posetilaca.

 

Franko Pleško bio je vodič za grupu Slovenaca koji su jutros doputovali u Beograd i prvo što su obišli bila je Kuća cveća.

– Pošli smo iz Nove Gorice sa punim autobusom. Među nama ima i učesnika
NOB-a koji su oslobađali Beograd. Veliko je interesovanje za ove ture.
Bili smo i u Jajcu, Kumrovcu, već sutra idemo u Kragujevac da položimo
vence u Šumaricama – ispričao je Pleško.

 

 

Tito se na čelu Jugoslavije nalazio punih 35 godina i imao je
nesumnjivo veliki ugled u svetu, a bio je i jedan od osnivača Pokreta
nesvrstanih, što je u tadašnjim međunarodnim okolnostima imalo veliki
značaj.

 

  
U unutrašnjoj politici ostavio je ustrojstvo koje se se na kraju
pokazalo kao neodrživo – Ustav iz 1974. godine, a specifičan sistem
konsenzusa predstavnika republika i pokrajina pokazao se kao nerešiv
problem kada se raspao Savez komunista Jugoslavije.

 

 

Rođen je Kumrovcu, u hrvatskom Zagorju 1892. godine, u mešovitoj
hrvatsko slovenačkoj porodici, a kao austrougarski kaplar učestvovao je u
Prvom svetskom ratu – između ostalog i u borbama protiv srpske vojske.

 

Ranjen je i zarobljen u Rusiji 1915. godine, pa je izvesno vreme bio
zarobljenik, a u njegovim zvaničnim biografijama navođeno je da je
učestvovao i u Oktobarskoj revoluciji.
   

U Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca vratio se krajem 1920. godine,
kada je postao član Komunističke partije, a 1937. njen generalni
sekretar, posle smenjivanja i streljanja Milana Gorkića.
 

Radio je 1936-1937. u Kominterni u Moskvi, u vreme kad je likvidiran znatan broj jugoslovenskih komunističkih prvaka.

 

Legendarni vođa borbe protiv nacističkih okupatora

 


Kao vođa KPJ predvodio je u Drugom svetskom ratu Partizanski pokret,
odnosno Narodnooslobodilačku vojsku a iz rata je izašao kao legendarni
vođa.

Osim borbe protiv okupatora, jedinice pod njegovom komandom sprovele su
komunističku revoluciju – tokom i nakon Drugog svetskog ratarata. U
zanosu revolucionarne „pravde“ nestale su desetine hiljada nekomunista –
pod maskom „borbe protiv saradnika okupatora“, čime je u stvari uništen
čitav tadašnji građanski sloj.

Tito je ostao upamćen i po tome što je 1948. godine odbio Staljinov
pritisak, odnosno Rezoluciju Informacionog biroa komunističkih partija,
nakon čega je decenijama dobijao značajnu finansijsku pomoć od SAD.