
U Čikagu je Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit Longin svešteniku Đuri Krošnjaru uručio Orden Svetog Save (Prvog Arhiepiskopa) dodeljen od strane Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve kao znak časti i priznanja. Svečanost je održana nedelju, 5. oktobra, po završetku Svete Liturgije u hramu Svetog Vasilija Ostroškog u Čikagu u kojem je otac Đuro dugo godina bio starješina hrama.
Đuro Krošnjar rođen je 1946. godine i odrastao u selu Čemernica na Kordunu, gde je pohađao osnovnu školu. Njegov poziv ka Crkvi odveo ga je u Beograd, gde je, po preporuci svog parohijskog sveštenika, upisao Bogosloviju Svetog Save i diplomirao 1967. godine.
Nakon završenih studija, njegova porodica se, uz pomoć strica, iselila u Sent Luis, Misuri. Pre nego što im se pridružio, otac Đuro je morao da odsluži godinu i po dana vojnog roka u Jugoslovenskoj narodnoj armiji, raspoređen na Kosovu i Metohiji, gde su često slati bogoslovi. Po dolasku u Sent Luis, aktivno se uključio u rad lokalne srpske pravoslavne zajednice — pevao je u crkvenom horu nekoliko godina, učestvovao u koncertima, putovanjima i čak snimanju jednog albuma.

U junu 1976. godine oženio se En Andrič u Minesoti. Te iste godine rukopoložio ga je vladika Irinej Kovačević u čin đakona nakon čega je verno služio kao episkopov đakon, a zatim kao sekretar eparhije. Posle nekoliko godina rukopoložen je u čin sveštenika i nastavio je svoj predani rad u eparhijskoj kancelariji. Zajedno sa suprugom En radio je u prosvetnom odboru, gde su zajedno pripremili šest udžbenika za nedeljnu školu vjeronauke, srpskog jezika i istorije.
Bog ih je potom blagoslovio decom — Marijom i Petrom.
OTAC ĐURO KROŠNjAR – ŽIVOT VERE I SLUŽBE
Tokom svih ovih godina kao đakon, eparhijski sekretar, sekretar crkvenog suda i kasnije kao sveštenik, otac Đuro je pratio mitropolita Irineja na putovanjima kao deo delegacije za pomirenje i ujedinjenje Srpske Pravoslavne Crkve, u saradnji sa vladikom Atanasijem i mitropolitom Amfilohijem.
Njegova misionarska delatnost proširila se i na Srbiju tokom ratnih godina, kada je pomagao u dostavljanju humanitarne pomoći preko organizacije International Orthodox Christian Charities (IOCC), kao i u bezbroj pošiljki medicinske i prehrambene pomoći koje je slala eparhija.
Takođe je služio sa vladikom Irinejem prilikom osvećenja mosta kod Bijeljine na reci Drini, koji su podigli Slobodan i Mira Pavlović iz Čikaga, da bi služio svim ljudima tog kraja u vreme rata i velikih teškoća.

Na jednom kasnijem putovanju, otac Đuro je prisustvovao sahrani +patrijarha Pavla u Beogradu — arhijereja koga je lično poznavao iz ranijih godina, pre njegovog uzdizanja na patrijarški presto. Tokom narednih decenija nastavio je da posećuje manastire širom Srbije — od Korduna do Kosova — pružajući molitvenu i materijalnu podršku.
Pored svog rada u Crkvi, nesebično je pomagao izbeglicama koje su dolazile u Ameriku — obezbeđujući im smeštaj, hranu, zaposlenje, socijalnu i medicinsku pomoć. Njegov dom i srce uvek su bili otvoreni; niko u potrebi nije bio odbijen.

Posle osam godina službe u eparhiji i pri episkopu, kao i nakon završetka izgradnje manastira Nova Gračanica, otac Đuro je postavljen za paroha u istorijskoj staroj Crkvi Svetog Vaskrsenja na Palmer skveru u Čikagu, gde je služio 16 godina. Potom je devet godina služio u Sabornoj Crkvi Svetog Vaskrsenja, takođe u Čikagu. Njegova poslednja parohija bila je Crkva Svetog Vasilija Ostroškog, gde je služio 13 godina. Pod njegovim pastirskim staranjem, parohija je postigla finansijsku stabilnost, porasla brojem vernih i postala snažna i aktivna misionarska zajednica sa crkvenom školom.
I posle ozbiljne bolesti, otac Đuro nije propuštao bogosluženja niti radne dane u kancelariji, sve dok se bolest nije povratila. Nastavlja da pomaže potrebitima — kako u lokalnoj zajednici, tako i u inostranstvu — svojim molitvama, prilozima i podrškom manastirima, crkvama i dobrotvornim organizacijama. Njegov život predstavlja svedočanstvo nepokolebljive vere, smerne službe i dubokog saosećanja prema bližnjima.
POMOĆ SVOM NARODU I CRKVI
Cijeli svoj radni vijek otac Đuro Krošnjar posvetio je za dobrobit srpskog naroda i srpske crkve kako u Americi tako i u Otadžbini i Zavičaju. Bio je pokretač i učesnik brojnih akcija za podizanje i obnovu srpskih svetinja. Naročito se istakao u obnovi srpskih crkava na rodnom Kordunu koje su ustaše porušile i spalile u vrijeme NDH i komunisti poslije rata, a malobrojne preostale crkve minirane su i rušene tokom rata 1990-tih i ponovljenog stradanja srpskog naroda u Hrvatskoj.

Posle poziva patrijarha Pavla u februaru 1991. godine da se prevaziđu deobe u srpskoj crkvi u Americi, do kojih je bilo došlo 1963. godine, imenovan je u delegaciji koja je u Beogradu uspešno okončala pregovore i ponovno uspostavila crkveno jedinstvo Srba u dijaspori.
Tekst: Hram Sv. Vasilije Ostroški Čikago / Svetozar Dančuo Foto: Jovan Perić
PROČITAJTE JOŠ:
ČIKAGO KAO RATNA ZONA: Operacija „Midvej blic“ izazvala haos u gradu, uhapšeno više od 30 Srba!
DOŠLA DA POPIJE KAFU, PA JE UBILI: Ovo je Danka, žrtva navijačkog obračuna u kafiću u Višnjičkoj banji! (FOTO)




