Švajcarci za azilante grade geto

S manje od 6.000 stanovnika, švajcarski Birmensdorf je mesto koje bi u većini drugih zemalja bio seoce, koje bi teško zaslužilo naziv grada. Ali ne i u uređenoj Švajcarskoj, u kojoj čak i manja mesta uživaju sve blagodeti života kao i urbane sredine. Upravo to je slučaj s Birmensdorfom, dvadesetak minuta udaljenom od Ciriha, koji bi po svemu dosad znanom, mogao ostati upamćen samo po idiličnim planinskim pejzažima u svojoj okolini.

Kao i svako drugo manje mesto, a naročito u Švajcarskoj, Birmensdorf je prilično zatvorena sredina, u kojoj stanovnici teško prihvataju novopridošlice. Upravo zato i ne čudi da je grad na jedvite jade prihvatio nove stanovnike – 19 azilanata, koji su svoj novi dom potražili upravo tu.

Staza kroz šumu

Nimalo oduševljeni prinovom, građani Birmensdorfa su ipak odlučili da svoj problem reše na civilizovan način. Ako već ne mogu da ih oteraju, gradske vlasti su potražile alternativni način da reše ovaj problem, a azilante zadrže što je dalje moguće od njihove idilične sredine. Azilanti su se u međuvremenu smestili u napuštene vagone u okolini železničke stanice, ali se građanima Birmendsorfa to nije svidelo. Zbog brojnih pritužbi građana, vlasti su popustile i pristale na gotovo sve njihove zahteve. Napravili su im čak i svojevrsni put za izbeglice, koji, kako primećuje nemački Tages-Anzeiger, neodoljivo podseća na jevrejske staze kakve su svojevremeno postojale u pojedinim kvartovima evropskih gradova. A staze su vodile u geto…

Gradske službe Birmensdorfa su raskrčile put kroz obližnji šumarak i uredile stazu, koja je sada posuta šljunkom, prostrana, a noću čak i osvetljena. A što je najvažnije, drži azilante podalje od uobičajenih putanja starosedelaca.
– Sada mogu direktno da dođu do centra bez tumaranja kroz okolne ulice – objašnjava Anet Grozen, gradski nameštenik za socijalni rad.

Nevidljivi ljudi

Dogovor je postignut s građanima koji smatraju da azilanti treba da ostanu nevidljivi što je više moguće. Kada je u proleće 2010. Birmensdorf prvi put objavio svoje planove za smeštaj azilanata u prikolice, građani su se bunili.
Vlast se branila objašnjavajući da je to jedino rešenje, jer je grad do tada uveliko iscrpeo svoj stambeni fond.
Međutim, nije trebalo puno da se građani obruše na lokalne novine putem kojih su kroz Pisma uredniku pretili da će zbog toga grad izgubiti i do 4,4 miliona dolara.

– Mi podržavamo Birmensdorfovu politiku prema azilantima, ali smo protiv centra za azilante u stambenim naseljima – stajalo je među komentarima u navedenim novinama.

Nepotrebna raskoš

U međuvremenu, u gradu je osvanuo veliki plakat na kojem piše Ne ovde‘, koji je postavila grupa koja se protiv azilanata bori i pravnim putem. Oni sami su dosad već podneli četrdesetak žalbi, od kojih su sve odbijene, pa je većina od svojih zahteva i odustali. Većina, ali ne i svi. Nekoliko porodica u Birmensdorfu i dalje istrajavaju u svojim zahtevima da se centar za azilante izmesti iz centra na periferiju grada. Tako pritisnute, vlasti su pristale na gotovo sve zahteve građana.

Dakle, ne samo da je za azilante izgrađena nova staza, već se planira i sadnja grmlja kako bi se prikrila zgrada, odnosno vagoni u kojima azilanti žive. A što se tiče opremanja ovakvog privremenog smeštaja azilanata, zajednica je insistirala da im se ne nudi nepotrebna raskoš, piše Tages-Anzeiger. Tako su azilanti još uvek primorani da spavaju u krevetima na sprat ili na istrošenim kaučima koje su građani Birmensdorfa odbacili kao neupotrebljive.

Stare novajlije

Ipak, nisu svi u Birmensdorfu protiv azilanata. Jedan dugogodišnji stanovnik koji je želeo da ostane anoniman, rekao je za Tages-Anzeiger da staza za izbeglice podseća na jevrejske staze kakve su postojale u evropskim getima. Kaže da mu posebno smeta činjenica da su najglasniji upravo oni koji su posljednji došli u grad.
– Polovina njih su i sami stranci – kaže on.

Gradonačelnik Stajner je istrajan u nameri da se staza što pre dovrši. Kako ističe, azilanti još uvek mogu da se slobodno kreću po gradu, ali ukoliko dođe do bilo kakve pritužbe građana, od njih će se i zvanično tražiti da isključivo koriste novi put.