Sušara kao u rodnom kraju

Članovi Srpskog kulturnog kluba „Sveti Sava“ iz Altštetena u istočnoj Švajcarskoj, aktivnosti su sveli na minimum, ali neki od njih i u ovo vreme kada je zbog korone gotovo sve stalo na neki način čuvaju tradiciju. Ljubiša Mirić, Jasminko Grumić, Mićo Obrenović i još nekoliko njih svake zime suše meso, pa su to učinili i ove godine. Neko ima svoju sušaru, a neko suši meso kod prijatelja.

Mićo Obrenović je poreklom iz Zvornika i kaže da je srpsku tradiciju preneo u Vidnau gde živi.

– Ovde sam sagradio sušaru baš onako kako se kod nas u zavičaju pravi i kad sam u bašti osećam se kao kod kuće u Zvorniku. Ovde se sastajemo, uglavnom članovi kluba Sveti Sava i svi zajedno sušimo meso, jer je sušara prilično velika, tako da ima mesta za više kilograma mesa. Pored mesa spremam i kobasice, sve zajedno oko 50 kilograma, ali uglavnom za moju porodicu i prijatelje – kaže Mićo koji je i predsednik SKK „Sveti Sava“ iz Altštetena.

Najvažnije je dobro pripremiti meso za sušenje

Njemu su se ovih dana pridružili Ljubiša i Jasminko koji je rodom iz Ilove kod Prnjavora.

– Svake godine sušim oko 15 do 20 kilograma mesa ovde u Vidnauu, u sušari predsednika našeg kluba. Prvo pripremim meso i ostavim da odstoji jedno tri nedelje, koje se potom dimi još dve nedelje u sušari. Kada prođe sve to onda ostavim da se suši na vazduhu još jedno tri nedelje i tek tada je spremno da se jede. Uglavnom koristim suvo meso od prošle godine, a ovo što sušim sada za sledeću godinu i tako ukrug – objašnjava nam Jasminko Grumić koji živi u Repštajnu.

Spremno za dimljenje: Ljubiša Mirić i Mićo Obrenović ubacuju meso u sušaru

Ljubiša Mirić je rodom iz Prizrena i bivši je predsednik kluba SKK „Sveti Sava“ iz Altštetena. Kaže da nema zime bez suvog mesa i kiselog kupusa.

– I ove godine smo sušili meso kod našeg predsednika u njegovoj bašti u Vidnauu. Sam proces sušenja je dug, traje po dva meseca, ali posle bar znamo šta jedemo. Iako nam je to bitno, podjednako nam je važno što se, dok sve to pripremamo, osećamo kao da smo u rodnom kraju. Kad god se sastanemo da proverimo meso u sušari, lepo se družimo, ispričamo, prijaju nam na vazduh i poneka čašica vruće rakije kao preventiva od korone – u šali kaže Ljubiša.

Gotov proizvod

Malo ozbiljnije dodaje da meso spremaju po našem srpskom receptu – prvo mora da bude dobro usoljeno, a dim mu kasnije daje dobar ukus.

Чланак Sušara kao u rodnom kraju се појављује прво на Vesti online.

Original Article