Slikam svoje snove

Svojom čarobnom frulom, slikar naivac Dragan Mihailović, vodi nas do idiličnih pejzaža njegove rodne Ostružnice, gde su na platnima oživljeni snovi i sećanja na detinjstvo.

„Tada su ti pejzaži ulazili u mene, ja sam ih upijao nesvesno, i ne znajući da ću jednog dana raditi posao kojim se bavim i dan danas“, kaže za Program za dijasporu RTS-a Dragan Mihailović.

Pariz sedamdesetih. Monmartr, i prva prodata slika.

„Kada sam prodao tu prvu sliku, ja sam mislio da sam mogao da kupim pola Pariza. Ali, moj san nije bio Monmartr, već pariske galerije“, iskren je naš naivac.

Tako je i bilo. Počinje uspešnu saradnju sa nekoliko galerija, a uskoro postaje i redovan izlagač prestižnih pariskih slikarskih salona i grupnih izložbi.

„Posle treće izložbe, znate koja je to bila čast, za po mom mišljenju početnika, da uzmu moju sliku za plakat“, kaže Mihailović.

Najveći uspeh postiže u Kanadi. Postaje omiljen naivni slikar, zbog čijih se slika stajalo u redu satima. Jedna od izložbi bila je prodata za samo tri sata. Od 1992. do 96. godine na međunarodnim konkursima naivnog slikarstva, na kojima je učestvovalo 99 slikara iz celog sveta, žiri mu četiri godine za redom dodeljuje glavne nagrade.

Tim povodom, Nacionalni muzej u Kvebeku, mestu rezervisanom isključivo za kanadske slikare, tokom juna i jula 1999. godine, organizovao mu je samostalnu izložbu. Veoma uspešnu, iako pod senkom događaja u Srbiji.

„Stalno ponavljam da biti najbolji slikar ne znači i imati najbolje slike. To ne znali da sam ja najbolji slikar u tom pravcu, ali sam bio najpopularniji, a i dan danas u Kanadi, zato što to što ja radim se dopalo tamošnjoj publici“, kaže Mihailović.

Njegova bajkovita platna videla je publika i u Španiji, Belgiji, Poljskoj, Venecueli, Švedskoj. Draganovi radovi krase zidove brojnih kolekcionara, a nalaze se i u muzejima u Parizu i Kanadi.

„Referenca jednog slikara su izložbe i katalozi. Katalogom on pokazuje koliko se puta i gde pojavio. Sećam se na početku mog rada, kada sam odlazio kod nekih kolega, pokazivali su mi 5-6 kataloga, a ja sam se pitao da li ću ih ja ikada imati. A sada, imam oko 6 metara kataloga i knjiga u dužini, jedna pored druge. Ali, opet, imao sam sreće u tom poslu. Ponekad nije važno kako radiš, koliko je bitno koga imaš“, zaključuje naš slikar Mihailović.