Slavlje srpske zajednice u Johanesburgu

SVETOSAVSKE SVEčANOSTI: SLAVLJE SRPSKE ZAJEDNICE U JOHANESBURGU

SVETI SAVA U ŽARKOJ AFRICI

• Ovogodišnji domaćini Milenko Janković i Branislav Nikolić • Kolo srpskih sestara „Kosovka devojka“ i đaci škole „Zavičaj“ uveličali proslavu

Molitvom Bogu i himnom „Uskliknimo s ljubavlju svetitelju Savi“, koja se 29. januara u toplo veče orila dupke punom crkvenom salom jedinog srpskog hrama posvećenog svetom apostolu Tomi, u Johanesburgu – započela je svetosavska proslava na dalekom jugu Afrike, gde je u ovo doba godine leto.
– Gde god se Srbi širom sveta nalazili, ako se nisu odrekli svoje vere i svog imena, u duši i srcu nose i proslavljaju krsnu slavu i svetoga Savu. Važnost ta dva dana za duhovni i nacionalni identitet, kao i za razvoj srpskog potomstva u rasejanju, prenosi se s kolena na koleno. Jer, prenebregavanje pravoslavne vere i našeg svetosavlja, koji su glavna potpora u životu svakog Srbina, neminovno bi vodilo ka gubljenju identiteta i duhovne snage, neophodne svakom čoveku, suočenim sa raznim životnim iskušenjima.

Ikone i cveće

I dok su se odrasli za trpezom prepunom raznoraznih đakonija družili uz zvuke izvorne srpske muzike, mališani, inače đaci nedeljne johanesburške škole srpskog jezika „Zavičaj“, darivali su narod cvećem i ikonicama Svetog Save. Svetosavskim srpskim svečanostima prisustvovali su, takođe, rumunski i ruski sveštenik u Johanesburgu.

Svesni toga, i mi Srbi koji živimo u ovoj dalekoj zemlji na krajnjem jugu afričkog kontinenta, u srcu i duši nosimo, a u crkvi i svojim domovima slavimo Božić, Vaskrs, krsnu slavu i Svetoga Savu – istakao je u svojoj besedi nadležni srpski paroh jeromonah Pantelejmon.
Nakon bogosluženja srpski mališani, njih tridesetak uzrasta od pet do 15 godina, odeveni u živopisne narodne nošnje, zadivili su prisutne spletom srpskih igara i pesama. Posebno recitacijama posvećenim najvećem srpskom svetitelju i prosvetitelju, izgovarajući ih na tečnom srpskom jeziku, mada mnogi od tih dečaka i devojčica nikad nisu posetili postojbinu svojih predaka, kao što ni u svakodnevnoj komunikaciji nisu najsigurniji u srpskom jeziku ili govore isključivo engleski.

Ktitor iz Bosne

– Računa se da nas u celoj Južnoafričkoj Republici, kao i u susednim zemljama, ima više od 10.000, a u samom Johanesburgu oko 5.000, dok za ceo afrički kontinent procene idu i do nekoliko desetina hiljada nastanjenih Srba. Jedina duhovna oaza nam je ovaj hram Svetog apostola Tome u Johanesburgu, podignut 1978. ljubavlju pravoslavnog srpskog naroda, posebno ktitora Mileta Stojakovića, rodom iz Bosanskog Grahova – priča otac Pantelejmon.

Potom se, u svečanoj atmosferi crkvene sale, pristupilo rezanju slavskog kolača i prelivanju koljiva rujnim vinom, kao i blagosiljanju praznične trpeze. Za svečanu večeru pobrinuli su se ovogodišnji domaćini slave Milenko Janković i Branislav Nikolić, uz svesrdnu pomoć članica Kola srpskih sestara „Kosovka devojka“.

Oaza za sve

– U crkvi posvećenoj svetom apostolu Tomi već 26 godina Srbi se mole Bogu, krštavaju, venčavaju, ispovedaju, pričešćuju, slave krsno ime i okupljaju, jer ovaj kompleks je sa hramom, salom, parohijskom kućom i portom, mesto gde se svaki Srbin u ovoj dalekoj zemlji oseća kao u otadžbini – kazuje jeromonah Pantelejmon na čija bogosluženja dolaze, takođe, pravoslavni Bugari i Afrikanci.