PRAZNICI UZ OTKAZE I SUZE

Umesto novogodišnje čestitke, više od 2.700 radnika „Volvoa“ u Švedskoj dobilo je otkaz. Među njima je veliki broj naših zemljaka. Zbog otkaza u „Volvou“ mnoge porodice koje su kupile nove kuće i automobile sada moraju da ih prodaju, a većina neće dobiti dovoljno novca kako bi vratila kredite bankama.
Tako je posle dugog perioda strepnje u „Volvou“ došao dan kad je sve odlučeno, crno na belo. Jedan po jedan, radnici su išli kod svog šefa i dobijali pismo u kojem stoji da njihov radni odnos prestaje do kraja ove godine.

Teško do novog posla

– Osećam se potpuo prazan – kaže Miroslav Lakobrnja, koji je zajedno sa suprugom izgubio posao u „Volvou“ i radni odnos mu prestaje do kraja godine.
– Videli smo jezive scene. LJudi su potpuno slomljeni i plaču kao deca.
Dugoročne planove moramo da stavimo na stranu. Sada treba da nađemo posao da bismo mogli da se izdržavamo. Moja supruga je već tražila posao na 35 mesta, a ja na 30, ali uzalud – objašnjava Miroslav.

– LJudi su otvoreno plakali. Vratili su se za mašine i nastavili da rade, ali suze su same išle. Bilo je grozno gledati – kaže Mario Pendić, koji je odradio svoje poslednje sate u „Volvou“ u Geteborgu.
– Sada su Božić i novogodišnji praznici i dešava se puno stvari. LJudi ostaju kući sa svojim porodicama, ali kad se drugi u januaru vrate na posao onda ću tek da osetim. Bio sam nezaposlen jednom ranije i to je bio najgori period u mom životu – dodaje Mario.
NJegov kolega Pavo Lozančić još uvek nije došao sebi od šoka. Kaže da se plašio za posao od početka svetske krize.

Finansijska pomoć stigla prekasno

Martin Kolevski je zajedno sa stotinama kolega dobio otkaz u „Volvou“. NJegova verenica Madlen je za sada uspela da zadrži posao. Oboje skeptično gledaju na vladin paket podrške švedskoj automobilskoj industriji.
– Država je trebala da uradi to mnogo ranije. Ne razumem šta su čekali do sada – kaže Martin, komentarišući 28 milijardi kruna (2,5 milijardi evra) koje je vlada namenila kao pomoć „Volvou“ i „Saabu“.
– Ipak, bolje ikad nego nikad, ali na žalost ovaj paket nama ne pomaže – napominje Madlen.

– Radio sam pet godina i bojao sam se da neću ostati u fabrici, ali nada je ostala do poslednjeg trenutka. Na kraju zaboleo me stomak pre nego što sam otišao kod šefa – priča Lozančić.
NJegov kolega Danijel Bulić (21), radio je kao monter, godinu i po dana, u „Volvou“ i kaže da je iznenađen.
– Oni su ranije rekli da će otpustiti 680 radnika, ali posao će izgubiti skoro 3.000. Pošto ne radim dugo, znao sam da su mi šanse da ostanem male
– objašnjava Bulić.

Suzana Gajić je radila preko 24 godine na kontrolnoj traci u „Volvou“. NJen sin ima 22 godine i radi kao monter u istoj fabrici dve godine. Na pitanje švedskih novinara kako se oseća, ona očajno odgovara.
– Ne osećam se dobro. Ovo je strašno. Ne znam kako će sve da se završi. Možda će zatvoriti i celu fabriku – kaže Suzana Gajić.
Među iskusnim radnicima „Volvoa“ je i Zoran Donevski (47). Radi kao kontrolor na završnoj fazi lakiranja. U ovoj fabrici je već 22 godine. Ima dvoje dece i ne krije zabrinutost:
– Može se lako desiti da zatvore celu fabriku. Možda ne ove godine, ali za godinu, dve. Kupili smo kuću i imamo neotplaćen kredit. Sve može da se završi bankrotom – napominje ogorčeno Zoran.
Iako je budućnost mračna, radnici se ne predaju.
– Došli smo iz druge zemlje i počeli od nule. Izdržaćeno i ovo – zaključio je Pavo Lozančić.