Svakom čoveku je neophodan dnevni (cirkadijalni) ritam, odnosno smenjivanje aktivnog perioda (budnosti) i pasivnog stanja koje se naziva spavanje. Ako je ta harmonija poremećena u bilo kom smislu, znak je pouzdan da organizam pati.
– Postoje različite hipoteze o tome čemu služi spavanje, ako se uopšte u odnosu na jedan prirodni fenomen može tako govoriti. Pored niza eksperimentalnih i kliničkih podataka, savremena nauka nema valjan odgovor na pitanje: zašto spavamo? Laičko uverenje da spavanje omogućava psihički i fizički oporavak organizma je polazna osnova teorije koja posmatra spavanje kao prilagođenost prirodi. čovek često svesno radi na tome da ne bude prilagođen, a i civilizacija je tome dala svoj doprinos-konstatuje dr Nikola Ilanković, neuropsihijatar i subspecijalista kliničke neurofiziologije, redovni profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu.
Poremećaje dnevnog ritma budnost – spavanje, to jest, zamenu dana za noć i obrnuto, profesor Ilanković ističe kao najraširenije i goruće zdravstvene probleme savremenog čoveka izloženog permanentnom pritisku zahuktalog procesa tehničkog napretka.
Bekstvo u san
– čovek je dnevni organizam i spava noću. Nije svejedno kada odlazi na spavanje, jer spavanje danju ne može da nadoknadi ono po noći.
Taj ritam je vrlo bitan i ne preporučuje se pomeranje spavanja više od dva-tri sata pre ili kasnije. Rezultati istraživanja nesumnjivo ukazuju da je važniji odlazak na spavanje u uobičajeno vreme i buđenje po uhodanom ritmu, nego vreme provedeno u spavanju.
Koncept „normalnog spavanja“ predstavlja samo, najčešće, uobičajeno spavanje u određenom uzrastu i u određenim uslovima. Odrasle osobe spavaju u proseku 6-8 sati noću. Postoje i zdrave osobe, takozvani „kratki spavači“, koji spavaju samo 3-4 sata ali, i „dugi spavači“, kojima treba 8-10 sati. Svako ima svoju individualnu dužinu spavanja, pa prekomerna potreba za snom, od 10, 12 sati i duže, može da bude posledica malokrvnosti, hormonskih poremećaja, a vrlo često iza nje se krije i neki psihološki problem. Životne navike i dnevne aktivnosti (zabava, televizijske emisije, rad na računaru…) bitno određuju, odnosno remete ovaj ritam. Kasno odlaženje na spavanje ili spavanje danju umesto noću kod mladih može znatno da ugrozi cirkadijalni ritam, a time i sve druge ritmove u organizmu, od lučenja hormona do funkcija ćelija, što usporava rast i razvoj, doprinosi razvoju depresije i pogubno smanjuje radnu i socijalnu efikasnost omladine. Mladi su nekontrolisano „ubačeni“ u poremećaj ritma spavanja i „prebačeni“ u vreme kada može da dođe do opasnih situacija. Vrebaju alkohol, droga, prostitucija, kriminal.
Mlad čovek koji leže kada ceo svet ide da radi, automatski postaje autsajder! Postoje oni koji zbog prirode posla (dežurstvo, učenje…) moraju noću da rade ili ponekad imaju potrebu za noćnim provodom, ali to ne može biti uobičajeno ponašanje. Kako bi ponovo uspostavili kontinuitet spavanja, njima se preporučuje da ne spavaju u toku narednog dana – objašnjava naš sagovornik.
Poremećen ritam
Osim poremećaja ritma spavanja, nesanica (insomnija), jedan od ozbiljnih poremećaja spavanja, takođe je vrlo rasprostranjena. O tome dr Ilanković kaže:
– Normalno je da čovek poneku noć zbog nečeg ne spava ili lošije spava. I najmanji spoljni povod (promena temperature, bazičnog pritiska, promena mesta boravka ili postelje…) može da poremeti san. U tom slučaju se ne treba prisiljavati na san po svaku cenu.
„Normalna“ nesanica ne traje duže od 48 sati i nije praćena ozbiljnim fiziološkim i psihološkim promenama, a spavanje se posle nekog vremena, kada prođe uzrok, uredno reguliše. Zdrav san je za većinu ljudi sinonim dobrog zdravlja, ali u medicinskom smislu važi i obrnuta teza: san će biti zdrav ukoliko je i organizam zdrav. Od reaktivne nesanice naročito pate oboleli od jetre, bubrega, kardiovaskularnog i respiratornog sistema i psihijatrijski bolesnici. Ova vrsta nesanice se odlikuje teškoćama kod uspavljivanja, čestim i ranim jutarnjim buđenjem. Spavanje je iscepkano i rastrzano, a loše prospavane noći rezultiraju jutarnjom nevoljnošću, umorom i neraspoloženjem.
Raspoloženje se neće popraviti ako se ponovo vratimo u krevet i nastavimo da spavamo. Naprotiv, svaki put budićemo se sve mamurniji i neraspoloženiji. Najbolje je odmah ustati, istuširati se i aktivno nastaviti dan. Neko ko je navikao, može eventualno da odspava popodne ali ne više od sata.
Koliko je poguban stres?
Shvatanje nesanice kao simptoma fizičko-hemijske, biološke ili psihološke neravnoteže, imperativ je za pravilan dijagnostičko-terapijski program. čak i krizne situacije (usled teških gubitaka i katastrofa), kada se, određeni lek mora koristiti određeno vreme, kratkotrajne su i prolazne.
– Svako vreme nosi svoje breme. Zar nije bio stres kada su se žene porađale u štali, na zimi, bez struje i grejanja? Da je stres tako poguban, onda ljudi uopšte ne bi spavali u logoru za vreme rata. Stres se očigledno može preživeti i organizam prilagoditi nastaloj situaciji. Stres može biti adaptivan. Međutim, objektivni činioci su daleko gori. čovek je „nezgodno“ biće i ponekad kao zadovoljstvo prihvata ono što mu ide na štetu. Tolika je učestalost zloupotrebe nikotina, kofeina, psihoaktivnih supstanci, da su i oni postali česti uzroci nesanice.
Znači, svi preventivni i terapijski postupci treba da budu u funkciji uspostavljanja prirodnog ritma budnost-spavanje. Ukoliko to ne postignemo sami, treba se obratiti lekaru, zaključuje na kraju dr Nikola Ilanković.






