Plakao bih od sreće

Svedoci smo vremena u kojem pandemija diktira svaki naš korak. Prošle, a i ove godine, gotovo svi društveni događaji širom sveta su podređeni merama predostrožnosti. Zbog toga su vrlo često morali da se “sele na internet nebo”. To važi i za dešavanja u dijaspori gde naši ljudi uporno i marljivo rade na očuvanju srpskog jezika, kulture i baštine. Oni su i pored svega nalazili put da dođu do publike i obeleže datume koji su nam važni. Tako je ove godine bilo i sa obeležavanjem Dana državnosti Srbije širom sveta, a posebnu pažnju naše javnosti privukao je virtuelni hor učenika dopunske nastave iz više zemalja koji je povodom Sretenja pevao himnu “Bože pravde”, o čemu su “Vesti” prve izvestile. Među 230 učenika, više od 70 bilo ih je iz Švajcarske, a posebnu pažnju je privukao dečak koji se u videu pojavio sa guslama – Strahinja Savić. Tim povodom posetili smo porodicu Savić u Rajnahu u kantonu Argau. Uz dečaka zbog koga smo došli u okolinu Lucerna, žive i njegove mlađe sestre Anastasja i Nikolina i roditelji Valentina i Slaviša.

– Zovem se Strahinja, imam 9 godina i idem u treći razred. Moja učiteljica se zove Jelena Mitrović i već smo nastupali mnogo puta na priredbama koje je ona organizovala. Bilo mi je drago da sam i ja mogao da budem u ovom videu, ali iz Švajcarske je bilo mnogo mojih drugara iz ostalih škola – predstavio nam se mališan pomalo stidljivo.

Dok ponosno pokazuje gusle, dodaje da su mu se mnogo svidele kad je bio u Crnoj Gori.

U razgovor se tada umeša i tata Slaviša.

– Pre nekoliko godina smo bili na odmoru u selu Bogatići ispod Ostroga, gde smo videli gusle koje su se njemu jako svidele. Možda je to malo čudno, jer mi nismo poreklom iz tih krajeva, moja porodica je iz Vranja. Kada je poželeo gusle shvatio sam koliko je dobro što je Strahinja u dopunskoj školi naučio toliko toga, pa i o Filipu Višnjiću koji je pevao najlepše pesme uz gusle, kojima se i sam Gete divio. Sve pohvale učiteljici Jeleni Mitrović, kao i svim ostalim nastavnicama koje su ovo uradile sjajno sa našim mališanima – istakao je Strahinjin otac.

Svestran: Strahinja igra fudbal i rukomet, a ide i na folklor

Vraćamo se na temu himna i video.

– A video je baš da se naježiš kad gledaš, to je ono kad ti se plače, a srećan si. Valjda je to ono kad kažu ponosan sam… – objašnjava mali Strahinja i dodaje – Jedva čekam da ponovo idem u Srbiju, i idemo čim prođe ova korona, je li tako tata ?

– Naravno sine svi jedva čekamo – odgovara Slaviša.

Na pitanje koliko mu se dopada u dopunskoj školi, Strahinja kaže:

– Mislim da je lepo što postoje mesta kao dopunska škola gde možemo da učimo pesmice, naša slova i sve važne stvari. Lepo je i što se svi super družimo i u školi i na utakmicama. Pored dopunske škole idem i na folklor u KUD-u “Desanka Maksimović” u Rajnahu, takođe igram fudbal i rukomet – navodi dečak koji je ljubav prema muzici nasledio od oca koji je kao mali svirao violinu.

Slaviša i Strahinja pozivaju na časove srpskog

Treća generacija pod Alpima

Već treća generacija porodice Savić živi u Švajcarskoj. Slaviša je takođe kao dete pohađao dopunsku nastavu, pa je nekako i logično što je i Strahinja krenuo u srpsku školu, a mlađa sestra Anastasja će uskoro batinim stopama. Druga seka, Nikolina, koja je još beba, malo više će sačekati za učenje prvih slova. Doduše u ovoj porodici ta tradicija traje pa će i ona kad dođe vreme krenuti istim putem…

Supruga Violeta je odrasla u Srbiji i kao što reče Slaviša to je njegova prva ljubav.

– Iako smo u dalekom svetu, smatram da je vrlo važno sačuvati svoje korene i da naša deca ma gde da jesu moraju da znaju ćirilično pismo i istoriju svog naroda. Ja sam od svoje 4. godine u Švajcarskoj. Srećan sam što sam imao divne učitelje u dopunskoj školi koji su tu ljubav prema domovini, ali i način kako napraviti most između nas i zemlje domaćina preneli na nas, a mi to prenosimo na svoju decu. Strahinja je najstariji i zaista smo ponosni na njega. Supruga Violeta i ja se trudimo da u kući negujemo te prave vrednosti koje čine porodicu stubom društva.

Dovedite decu u dopunsku školu

– Mislim da bih zaista ovim putem smeo da pozovem sve roditelje koji su zainteresovani da svoje dete dovedu u obližnju dopunsku školu. Zaista je važno da naši mladi naraštaji upoznaju istoriju svog naroda, ali i upoznaju nove drugare. U dopunskoj školi, na folkloru, sportu susreću našu decu, lepo se druže i to je ono što se pamti celog života. Mi roditelji o tome treba da vodimo računa i da ih usmerimo – ističe Slaviša.

U kući neguju prave vrednosti: Porodica Savić

Zadivili zemljake širom sveta

Vredan tim prosvetnih radnika dopunskih škola sa koordinatorkom Biljanom Bukinac, roditeljima i učenicima u inostranstvu već godinama svojim zalaganjem pokazuje da je moguće očuvati identiteti integritet. Nisu posustali ni ove godine. Video-snimak učenika srpske škole u inostranstvu koji pevaju himnu “Bože pravde” obišao je svet i pokazao da je sve moguće i u nemogućim uslovima. Mnogi naši sunarodnci kao i prijatelji u zemljama domaćinima bili su dirnuti ovim postupkom a video izaziva kolektivni ponos i divljenje. Ideja o projektu, je kako smo već pisali, došla iz Grčke, od učiteljice Ljubice Pokrajac, koja je sve snimke umontirala u jedan zajednički. Zanimljivo, Strahinjin snimak je u Grčku stigao kad je već sve bilo gotovo. Učiteljica Pokrajac je onda dodala i taj 230. po redu, a dečak sa guslama je posle objavljivanja spota na Jutjubu, mnogima privukao pažnju. Osim Strahinje iz Švajcarske su učestvovali i drugi učenici Jelene Mitrović: Emilijan Miša Đurić i Daria Vukčević. Himnu su pevali i đaci drugih nastavnica, učenici Andrijane Adamović: Dijana Jovičić, Sara Gajić, Petra Adamović, Miljana Miletić, Viktorija Pavlović, Dunja Makragić, Marta Adamović, Mia Petrović, Mara Emilija Stojanović, Vanja Srdić. Učenici Jelene Angelovski: Sara Matić, Maja Mrdenović, Martina Milićević, Petar Topalović, Petar i Jovan Čukić, Tea, Andrej i Gabrijel Timotijević, Anastasija Petković, Sara Milena Savić, Sara Bogdanović, Aleksandar Bogdanović, Mila Angelovski, Anastasija Petković, Stefan Petković, Luka Marenović, Anđelina Milinković, Lea i Gabriela Ćosić, Sofija Novaković, Emilija Ristić. Ucenici Mire Tomić: Anja Tričković, Savo Dragojlović, Anđelina Nikel Đurić, Đorđe Nikel Đurić, Petra Kalaba. Učenici Ivane Petković: Danilo Medaković, Darija Petrović, Dunja Dašić, Đurađ, Ružica i Milica Petrović, Dušan Kocić, Emilija i Jovan Jovanović, Gregor Ćirković, Jelena Pem, Jovan Kostić, Karolina Frei, Lara Ilić, Lena Gvozdenović, Lena Vulku, Marija Petrović, Mateo Kumer, Milan Bigler, Milica Maljković, Milica Petrović, Nikola Zdravković, Magdalena Knežević, Nina i Elena Pejčić, Novak Dašić, Novak Maros, Pavle Borić, Petar Maljković, Srđan Ćirković, Stefan Kocić, Tina, Bane i Sonja Branković i Vuk Dašić.

Чланак Plakao bih od sreće се појављује прво на Vesti online.

Original Article