Srpski narod je vrlo jasno izrazio prkos, prkos protiv njegovog demoniziranja, protiv kukavičkog bombardiranja njegove zemlje od strane NATO, protiv ucjena kojima je bio podvrgnut u zadnjih petnaest godina
Kada se zbroje glasovi koje su dobili radikali, socijalisti i DSS (preko Ilića), većina od 55 odsto Srba glasala je u prvom krugu skorašnjih predsjedničkih izbora protiv „novog svjetskog poretka“ i „globalizacije“ nametnutih planeti od strane Sjedinjenih Država. Shvativši farsičnost svega što im dolazi u vidu navodnog „humanizma“ od novih vladara svijeta, a što je uvod u nova ponižavanja, Srbi se nisu dali zavarati ni „bombonama“ koje im je Zapad naprasno počeo obećavati u toku izborne kampanje: potpisivanje Pakta o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji i početak pregovora o navodnom ukidanju viza za Evropu.
Srpski narod je vrlo jasno izrazio prkos, prkos protiv njegovog demoniziranja, protiv kukavičkog bombardiranja njegove zemlje od strane NATO, protiv ucjena kojima je bio podvrgnut u zadnjih petnaest godina. Izrazio je prkos protiv favoriziranja terorizma i separatizma na njegovom tlu kojeg je provodila i provodi „međunarodna zajednica“, protiv istjerivanja Srba sa područja bivše Jugoslavije, protiv Haga gdje se prvenstveno i tendenciozno sudi srpskom narodu, protiv komadanja i krađe njegovih teritorija. Izrazio je prkos protiv marionetskih ekipa koju su SAD dovodile na vlast nakon 2000. godine, protiv antipatriotskog djelovanja nekih nevladinih organizacija i, konačno, prkos protiv ovakvog djelovanja Zapada koje je rezultiralo teškom bijedom u zemlji, ogromnom nezaposlenošću i rasprodajom za bagatelu nacionalnih bogatstava.
Istovremeno, ovim je prkosom dato na znanje čitavom svijetu da se Srbija nikada neće odreći Kosmeta i da je odlučna i spremna braniti ga jer njegovom odbranom brani ujedno i svoje povraćeno dostojanstvo.
ŠTA ZAPAD NE SHVATA
Ono što Zapad nije u stanju da shvati, to je da se kod ovih izbora ne radi ni o Tadiću ni o Nikoliću, ni o Amerikancima, ni o Rusima, već o probušenom dostojanstvu i beskompromisnom prkosu jednog naroda koji je do ovih dana stenjao pod šizmom „međunarodne zajednice“. I bez obzira na to tko će pobijediti na izborima, Tadić ili Nikolić, taj će narod znati i moći obraniti svoju čast, svoj teritorij i svoju kosmetsku braću. Ako to Zapad kojim čudom na vrijeme shvati, bit će, u najbližoj budućnosti, zasigurno spaseno mnogo nevinih ljudskih života.
PANIKA
Zbog ovakve Srbije koja na međunarodnoj sceni nastupa uzdignute glave, mudro i dostojanstveno, a i zbog naglog buđenja Rusije, Zapad je u panici. Obećao je kosmetskim Albancima nezavisnost i računao je da će to lako formalno provesti preko Ujedinjenih nacija sa sadašnjom srpskom političkom ekipom na vlasti. Ali ne lezi vraže! Putinovom odlučnošću, novom kineskom politikom, a donekle i Koštuničinim radikalizmom, „novi svjetski poredak“ je uzdrman, te prethodne neokolonijalne formule više ne vrijede. Takozvana „međunarodna zajednica“ mora sačuvati obraz. Nenaviknut na prkos, revolt i otpor dosadašnjih marioneta, Zapad taktizira. Deseti decembar 2007. trebalo je biti „dan D“ za nelegalnu kosovsku nezavisnost. Pa je to onda pomaknuto za februar, ali ni to više nije sigurno. Brisel sada želi da ta nezavisnost bude nakon izbora u Španiji kako se Katalonci i Baski ne bi pobunili imajući za razlog kosovski presedan. Kosovska zaraza se širi i pretendenata na nezavisnost je sve više, a sadašnja američka globalizacija je uzdrmana. čovjek ne može, a da ne primjeti kako su „novi svjetski poretci“ Hitlera i Buša vremenski podjednako i prilično kratko trajali.
Suprotstavljanje moćnicima
Srbija je rezultatima ovog glasanja ponovo postala „velika“. Ne zbog toga što se želi teritorijalno proširiti jer je ona ta koja je lišena teritorija izgonima srpskog naroda u posljednjoj deceniji i kojoj se želi na silu amputirati dijelovi njene zemlje. Srbija je ponovo postala „velika“ jer se je suprotstavila, po tko zna koji put u svojoj povijesti, svjetskim moćnicima. Srbija je iz izvjesnih aspekata bila velika i dok je vodila nedavne ratove, te dok su Srbi za to vrijeme bili istjerivani sa neprijateljskih teritorija, na teritoriji Srbije pripadnici naroda sa kojima je Srbija ratovala bili su praktično neuznemiravani, dok su se drugi narodi svetili, Srbija se nije ni znala ni htjela svetiti. Drugim riječima, Srbija je jedina zemlja koja u toku posljednjih ratova nije vršila etnička čišćenja i gdje su multietnicitet i multikulturnost istinski na djelu po najvišim svjetskim standardima.
Povodom izbora u Srbiji, Zapad je sada u tragikomičnoj situaciji. Po profilu ličnosti, njemu bi najviše odgovarao „demokratski“ i provjereni Tadić koji će „sve“ uraditi protiv proklamirane kosovske nezavisnosti, ali bez upotrebe sile!? čitatelj ne može, a da se ne zapita koja je to država u svijetu koja uporno tvrdi da je određeni teritorij njezin, a ne želi da upotrebi silu protiv pobunjenih separatista? Doduše, sadašnji predsjednik je u Ujedinjenim nacijama sramežljivo izjavio kako će oružane snage Srbije priteći u pomoć kosmetskim Srbima ako ih Albanci budu napali, „ali tek ako mu institucije međunarodne zajednice to dozvole“ ?! Takva izjava podređenosti jednog državnika „gospodarima svijeta“ još nije zabilježena u svjetskoj historiji. Drugim riječima, ako mu navedene institucije to ne dozvole, kosmetski Srbi će nekažnjeno moći biti masakrirani, a da im država Srbija ne pritekne u pomoć!
Samovolja i bahatost
Dakle, Zapadu bi jedan takav „demokrata“ sjajno odgovarao, ali upravo u toj točki nastaju problemi. Naime, ako sadašnji „demokratski“ predsjednik pobijedi, a i vlada je demokratska, što nitko na Zapadu ne osporava, onda je i čitava država demokratska. Logično je za pretpostaviti da se u takvoj demokratskoj zemlji nađu i odgovarajuća demokratska riješenja za nacionalne manjine (u ovom slučaju Albance) sa visokim stupnjem autonomije. Takav je slučaj Korzike u Francuskoj gdje lokalno stanovništvo također ne govori glavni jezik nacije – francuski, isto je slučaj sa Alzasom, također u Francuskoj, a slično je i sa Baskima u Španjolskoj. Koliko se zna, Francuskoj i Španiji ne pada na pamet da daju nezavisnost svojim nacionalnim neistojezičnim manjinama, iako je terorizam ovih posljednjih sličan terorizmu kosovskih Albanaca u Miloševićevo doba. Francuska i Španija s pravom ističu da su one demokratske zemlje i da osiguravaju svojim manjinama sva moguća autonomna prava. Ako je to tako, zašto onda i Srbija, priznata od „međunarodne zajednice“ kao demokratska zemlja, ne bi imala jednako pravo da na isti način postupi prema kosmetskim Albancima dajući im najviši mogući stupanj autonomije?
Pošto nitko na svijetu nema odgovor na to pitanje, onda je očito da se tu radi o pukoj samovolji bahate „međunarodne zajednice“ koja je nedemokratska i neprincipijelna i koja provodi duple standarde, aršine, od slučaja do slučaja. I sada dolazimo do kopernikanskog obrta, do nelogičnog paradoksa koji jedino može biti zasnovan na neprincipjelnosti. Uvalivši se u blato do guše sa svojim prljavim igrama, „međunarodnoj zajednici“ je u ovom času vjerojatno više stalo da u drugom krugu pobijedi Nikolić nego Tadić! Rekli smo, da je sa Tadićem nemoguće opravdati priznavanje nezavisnosti Kosova. Ali ako Nikolić pobijedi, onda je to već druga priča! Nikolić je već zapadnoj javnosti opisan kao sam crn đavo, ultranacionalista, srpski Lepen, fašista, i vjeran saveznik „novog ruskog imperatora“, Putina. Kako bi onda „jadni Albanci“ mogli živjeti u državi kojom vlada takav „monstrum“. To je, dakle, i te kako „dobar razlog“ da Zapad prizna nezavisno Kosovo.
