Norveško viđenje Srebrenice

Norveški reditelj i nezavisni novinar-istraživač Ola Fluum uzdrmao je politički korektan deo norveške javnosti dvodelnim dokumentarnim filmom o Srebrenici, nedavno prikazanom na norveškoj TV. Srbija ne želi da otkupi film, a nijedan naš medij ne sme o tome da napiše ni slovo

Ola Flyum je već poznat čitaocima Pečata, prošle godine je dao opsežan intervju, a sad je na osnovu materijala snimljenih na terenu napravio dokumentarni film, u nameri da razobliči medijske laži isfabrikovane na ratom zahvaćenim područjima Jugoslavije. Ovaj film je došao u pravom trenutku, da posle Hermanove knjige Masakr u Srebrenici (The Srebrenica Massacre) osvetli jedan drugačiji pogled na balkansku tragediju.

RAT U JUGOSLAVIJI
Za istinu je značajno to što ova dela dolaze sa različitih krajeva sveta – nisu sinhronizovana, ni naručena, već, naprotiv, autorima otežavaju opstanak na medijskoj sceni, a Ola bi čak mogao imati velike probleme sa jakim muslimanskim lobijem u Norveškoj.
Iako je do sada snimio tridesetak dokumentarnih filmova boraveći u Africi, SAD i Rusiji, čini se da je najviše odjeka imao ovaj balkanski – verovatno najkontroverzniji. Iz svedočenja stranih vojnih lica na privremenom radu u ratom zahvaćenoj Jugoslaviji, kao i snimaka u kojima se vidi ulazak generala Mladića u praznu Srebrenicu, ruše se etablirani tabui o nenaoružanoj vojsci Alije Izetbegovića i 8.000 ubijenih civila.
Ovaj dokumentarni film u dva dela (Grad koji se može žrtvovati i Tragovi iz Sarajeva) već je uzdrmao norvešku javnost, a muslimani koji su sarađivali na filmu su se naknadno – posle pretnji smrću – ogradili od filma i učešća u njemu.
Jedna od retkih osoba koja se usudila da javno stane u odbranu Ole Flyuma je dr Zorica Mitić, ona se već godinama uporno javno oglašava u odbranu istine o srpskom narodu, a u interesu – kako ona kaže – njenog norveškog naroda, u Novom svetskom poretku osuđenog na verovanje u laži, bez prava na sumnju.
U svakom ratu prvo umire istina i prve ubice su mediji. Oni proizvode naručene slike unapred režiranih događaja sa ciljem da se izazovu predviđene reakcije. Zato su analize ratnih dešavanja sa vremenske distance vrlo važne jer se mogu postaviti u širu i pregledniju perspektivu dešavanja u svetu, kako bi se dobile mnoge nijanse. Ola Flyum je napravio takvu analizu i uz to je reč dao muslimanskoj strani u Bosni. Muslimani u Bosni nisu homogeni u poimanju ratnih dešavanja i oni koji su bili u Srberenici se osećaju izdatim od vlastitog rukovodstva. Upravo to je prikazano u dokumentarnom materijalu, na kojem je režiser radio veoma odgovorno punih deset godina u saradnji sa Davidom Hebdithom (Bi-Bi-Si) i dva muslimanska novinara.
Mnogi razmišljaju o Srebrenici kao o novom holokaustu u Evropi, gde je ubijeno 8.000 ljudi. U stvarnosti – to je bilo mnogo sveobuhvatnije i komplikovanije ratno dešavanje. Mi pokazujemo kako Mladić dejstvuje kao general koji želi da preuzme kontrolu nad jednom oblasti. Grad je napušten i oko 15.000 muškaraca je pobeglo putem kroz srpske oblasti do muslimanskih linija. Niko ne zna koliko njih je naoružano… Nama se čini da je to ekstremno haotična situacija, nikako kao planirano etničko čišćenje, rekao je reditelj filma Ola Fluum.
O motivima svedoka da iskreno progovore o ovom tragičnom događaju, Ola iznosi sledeće podatke:
Mi smo radili skoro isključivo sa muslimanskim izvorima. Preživeli su nam pričali da su se osećali izdani od svojih nadređenih u igri oko teritorije. Iz tih svedočanstava se nedvosmisleno vidi da su muslimanski lideri bili spremni da žrtvuju Srebrenicu ne bi li dobili oblasti oko Sarajeva.

MARTI AHTISARI
Flyum izjavljuje da se iz dokumenata vidi da su muslimanski teroristi – mudžahedini iz Avganistana i Al Kaida došli u Bosnu sa oružjem i borcima, kako bi bili deo procesa građenja moderne Al Kaide.
U filmu o tome svedoče izvori iz američke obaveštajne službe koji potvrđuju da su SAD omogućavale krijumčarenje oružja za muslimansku vojsku u demilitarizovanim zonama, uključujući i ispuštanje oružja blizu norveške baze UN u Tuzli, nedaleko od Srebrenice. Tokom ovakvih nelegalnih istovara bili su ugroženi životi norveških vojnika, zato što su srpske snage – kad su videle o kakvoj se prljavoj igri radi – reagovale artiljerijskom paljbom na položaje UN. U jednom takvom napadu ubijen je jedan norveški vojnik, kaže Flyum.
Reditelj je imao priliku da govori o još jednoj laži američke pi-ar firme Ruder Fin, Bernara Kušnera, ona je lansirala propagandnu farsu o srpskim logorima za istrebljenje, za koje se kasnije pokazalo da su bili sabirni centri za razmenu zatvorenika, što je potvrdio i Alija Izetbegović…
Rat u Bosni – koji je rezultirao totalnim uništenjem Jugoslavije, imao je za cilj da razbije socijalističku Jugoslaviju i njen socijalistički sistem, ne bi li zemlju stavili pod multinacionalnu kontrolu, što bi stavilo pod kontrolu i strateški važnu reku Dunav. Posledica je četvorogodišnji rat, poguban za sve narode na tim prostorima – kako za muslimane u Bosni, tako i za Srbe i Hrvate.
Kad je u pitanju uloga Ahtisarija, nominovanog za Nobelovu nagradu za mir 2008. godine, Ola Flyum podseća da je on bio samo marioneta USA, NATO i EU, tako da je odigrao odlučujuću ulogu u završetku konflikta na Kosovu 1999, u Indoneziji 2005, Iraku, Severnoj Irskoj i na Afričkom rogu. Kad je 2005. godine Kofi Anan izabrao Ahtisarija za specijalnog izaslanika za statusni proces o Kosovu, nije se znalo ono što je danas obelodanjeno da je čitav proces bio samo providna priprema za otcepljenje Kosova od Srbije.
Novinar se osvrnuo na članak Gregori Elicha, direktora Research Instituta u Jasenovcu, koji u tekstu Kako je dobijena Nobelova nagrada podseća da je Ahtisari pretio bombardovanjem Beograda, u kojem bi poginulo pola miliona ljudi za samo nedelju dana i zaključio: Rat na Kosovu nije bio ništa drugo do brutalno kasapljenje Srba.

BUDUćI PROJEKTI
U najnovijem projektu Ole Flyum se bavi periodom pre 11. septembra 2001. godine istražujući ulogu kompanije Taliban Oil u trgovini oružjem, koja je dobila 100.000 kruna podrške od organizacije Fritt Ord da bi podržala norveške industrijske interese u oblasti Avganistana, gde velike naftne kompanije biju bitku za kontrolu nad prirodnim resursima.
Očigledno je da rat u Avganistanu predstavlja deo mnogo većeg plana i da nije u pitanju samo borba za prava žena i demokratiju. Prilikom pravdanja izbora budućih ratova ima mnogo cinizma, kako od strane političko-bezbednosnih struktura, tako i političko-energetskog sektora. Ovaj film je još uvek daleka budućnost, kaže Ola Flyum.
Očigledno je da je Jugoslavija bila samo jedna epizoda u lančanom sledu događaja, o čemu će budući analitičari svetske političke scene imati šta da kažu. Ola se nada da će neko posle njega na osnovu preostalih neiskorišćenih materijala nastaviti mukotrpan posao traganja za kompletnom istinom o agresiji na Jugoslaviju i poći tragom neiskorišćenog oružja iz Bosne:
Iz ove distance uviđamo da su se mnogi sadržaji u današnjim ratovima premestili iz Bosne, a mnogo oružja koje je ostalo u Bosni našlo je put do Iraka, posle invazije 2003. godine.

Norveška štampa o filmu Oli Fluma

Akciju gušenja istine o Srebrenici i progona Ole Fluma, predvodi Aage Bochgrevnik iz Norveškog Helsinškog komiteta, koji još od 1990. zagovara ideju unitarne BiH nezavisnog Kosova. Hajci na reditelja pridružio se i Sven Alkalaj (ministar spoljnih poslova BiH), koji najstrožije osuđuje prikazivanje ovog dokumentarnog filma u kom se reditelj izruguje muslimanskim žrtvama. Napad na Olu stigao je čak do Saveta za radiodifuziju Norveške kao i do Vrhunskog novinarskog stručnog odbora za slobodnu štampu. On će pred njima morati uskoro da dokaže da nije prekoračio standarde slobode govora i štampe u Norveškoj.
Međutim, novinar Venećilde kaže da bi Helsinški komitet i norveška štampa sami morali da odgovaraju zato što su poslednjih 20 godina flagrantno kršili minimalne standarde prava na slobodno informisanje u Norveškoj, prećutkujući srpske žrtve i plasirajući tendenciozan izbor poluinformacija i proizvoljnu interpretaciju istorijskih procesa, uz srbofobičnu propagandu koja plasira laži i namerne činjeničke greške.
Dok Srbi u Srbiji nisu imali mogućnost da vide ove filmove, a srpska vlada skrštenih ruku posmatra kako srpski taoci u Hagu čekaju presudu suda čije osude piše Vašington, bošnjačka propagnda je u akciji. BH Glasnik iz Norveške piše da je bošnjački lobi iz Norveške organizovao više grupa koje prate štampu i odmah reaguju na napise protivu njih. Ove grupe će uporno tražiti od norveškog parlamenta da donese Rezoluciju o Srebrenici, po uzoru na Amerikance, a posebna grupa radi na novoj tužbi protivu Ole Fluma.
Možda zvuči neverovatno, ali Srbija je odbila da otkupi Olin film, iako je on u međuvremenu preuzet od velikog broja evropskih zemalja.