Niste sami i zaboravljeni

Dok korona hara svetom, mesecima zatvara granice i mnoge ostavlja bez posla, humanost čitalaca „Vesti“ ne jenjava, naprotiv, pomoć dobrih ljudi iz naše dijaspore skoro svakodnevno stiže u mnoge delove Srbije. Isto tako i u Rašku oblast – Sandžak odake je u svet, trbuhom za kruhom, otišlo oko 50.000 žitelja, najviše s Peštera, Golije, Rogozne i Kopaonika.

Starima, bolesnima i siromašnima u ovom kraju pomažu i dobrotvori koji nisu poreklom s ovih prostora, pa tako donacije stižu od Amerikanaca, Rusa, Turaka, Albanaca, Bosanaca, Makedonaca…

Porodica Kapetenović, rodom iz Bosne, živi u Njujorku i već godinama na razne načine pomaže nevoljnicima na prostoru bivše Jugoslavije. Poslednju donaciju od 300 dolara poslala je Dilji Drobnjak iz Odojevića kod Novog Pazara, Mihriji Murić iz sela Stup kod Rožaja i Vukici Milosavljević iz sela Kašalj na Rogozni, svima po 100 dolara.

Jedini žitelj Kašlja

Donaciji se najviše obradovala „zaboravljena“ Vukica Milosavljević koja je „postala poznata“ prošle godine kad joj je grom ubio tri krave.

– Dobri ljudi tada su mi pomogli da kupim druge krave i frižider sa zamrzivčem. Dobila sam i nešto novca za preživljavanje u mom opustelom Kašlju gde sam jedini žitelj. Borila sam se nekako sve dok korona nije stigla i u ovaj kraj. Niko više ne dolazi na Rogoznu, pa mleko i sir nemam kome da prodam jer sam u bespuću, 30 kilometara udaljena od Novog Pazara, bez prevoza i autobusa. Samo ovog leta propalo mi je više od 100 kilograma sira – žali se Vukica.

Naglašava i da je presrećna što ipak nije potpuno zaboravljena i što se nakon godinu i više dana neko setio i njenih nevolja. Donaciju će potrošiti za stočnu hranu i veterinarske preglede svojih krava, porodici Kapetanović je, kaže, zahvalna do neba.

Jedva prehranjuje sinove: Mihrija Murić sa Ernesom i Enesom

Pomoć u pravi čas

Sa po 100 dolara, Kapetanovići su obradovali i siromašnu Mihriju Murić iz pograničnog planinskog sela Stup (opština Rožaje) i Albanku Dilju Drobnjak iz sela Odojevići kod Novog Pazara.

Već godinama Mihrija sama brine o sinovima Ernesu i Enesu koje jedva prehranjuje i školuje. Radeći kao drvoseča i sakupljajući šumske plodove (šipurak, kleku i pečurku), ona se uporno i hrabro bori za svoju decu, a mnogo joj, povremenim donacijama, pomažu i naši čitaoci. Tako je ovih dana, osim donacije porodice Kapetanović, dobila i donaciju od 100 kanadskih dolara koje joj je iz Toronta poslao anonimni donator, poreklom sa severa Crne Gore.

– Naš život je neprestana i neizvesna borba u kojoj verovatno ne bi izdržali da nije donacija koje nam uvek stignu u pravom trenutku kada ostanemo bez brašna i jednog jedinog evra u kući. Najnovije donacije potrošićemo za najpotrebnije namirnice i za školovanje mojih sinova, hvala beskrajno donatorima, Bog neka ih čuva – poručuje Mihrija.

Nada se boljim danima: Dilja Drobnjak

Da lakše prežive zimu i koronu

Osim 100 američkih dolara, Dilji Drobnjak i njenom suprugu Milanku stiglo je još 50 evra. Reč je o donaciji supružnika Dragane i Lenarta iz Švedske koji su obradovali još nekoliko siromašnih porodica u Srbiji i Bosni. Albanka Dilja na Rogoznu je došla iz okoline Skadra, sa suprugom Milankom grčevito se bori za opstanak u planinskom bespuću. Nedavno su doživeli tešku nesreću, jer su neposredno pred Diljin porođaj izgubili bebu.

– Uz pomoć dobrih ljudi, koji su nam ovoga leta kupili kravu, veš mašinu, televizor i još mnogo toga, pokušavamo da se oporavimo i da gledamo napred. Mada smo u ozbiljnim godinama, pokušaćemo da ipak imamo poroda. Nadamo se da će Bog uslišiti našu želju, zbog toga sam i došla iz Albanije na Rogoznu. Iako je naš život težak, ostaćemo u ispražnjenom Odojeviću i borićemo se za bolji život. Donacije iz Amerike i Švedske pomoći će nam lakše preživimo zimu i koronu – ističe Dilja i moli nas da donatorima prenesemo pozdrave i veliku zahvalnost.

Чланак Niste sami i zaboravljeni се појављује прво на Vesti online.

Original Article