Nista prece od mira i ljubavi

Na poziv Srpske pravoslavne crkve, u Melburnu boravi rektor beogradskog Bogoslovskog fakulteta dr Dragan Protic. Uvaženi gost prisustvovao je prošlog vikenda osvecenju hrama „Svetog Save“ u Grinzborou odakle ce, kaže, poneti lepe utiske o ovdašnjoj srpskoj zajednici koja rado obilazi svoje velelepne hramove.
– Došao sam sa blagoslovom NJegove svetosti našeg patrijarha gospodina Pavla, duhovnog oca srpskog naroda u celom svetu. On je porucio da vam prenesem njegov blagoslov, svima vama ovde, da iako ste daleko otadžbine da znate da na vas uvek misli, da njeno srce kuca za sve Srbe širom sveta. NJegova svetost porucuje, kao što cesto on ima obicaj da sam kaže, budimo božji ljudi, živimo u miru, bratskoj slozi i ljubavi. Poštujmo naše bližnje, slušajmo starije. Imajmo na umu šta su nam naši preci u amanet ostavili – a ostavili su nam da budemo jedinstveni i složni. Otac roda našega Sveti Sava, kao što i pesma posvecena njemu kaže – da živimo svi u slozi – prenosi drProtic poruku srpskog patrijarha Srbima u Australiji.
Sagovornik „Vesti“ istice da ono što spaja naše ljude jeste vera, „naše pravoslavlje, naše svetosavlje“.
– Budimo privrženi svojoj veri, svojim hramovima, u njima se sakupljajmo na molitvu i na ovako fina narodna veselja, kada se podsecamo duha i daha naše otadžbine. Patrijarh Pavle je porucio i da budete „verni sinovi i kceri matice majke crkve naše, da slušate glas pouke preosveštenog vladike gospodina Nikanora, koji se ovde zaista trudi i koji jedan od naših najeminentnijih episkopa i ne bi ga majka crkva ovde sigurno poslala da nije takav. Prema tome, budimo uz našu Crkvu, uz našu veru, jer nas je to kroz vekove održalo, a i ubuduce ce nas sacuvati.
• Proveli ste medu Srbima Australije više od nedelju dana. Sa kakvim utiscima se vracate u otadžbinu i šta ce te preneti patrijarhu Pavlu?
– Sve ono što sam ovde video je onako kako treba da bude i da je sa željama i blagoslovima, nadanjima i ocekivanjima njegove svetosti patrijarha Pavla. Ako Bog da, kada se vratim u otadžbinu, javicu se NJegovoj svetosti i preneti da braca Srbi ovde žive složno u miru, da se okupljaju oko svojih hramova, imaju velelepne hramove iako su daleko od otadžbine, da se tu Bogu mole i da se trude da nikada ne prekinu onu vezu, onu nit koja postoji izmedu njih i njihove matice majke naše Srbije, da su verni i odani sinovi i kceri Srpske pravoslavne crkve.
• LJudi koji žive u rasejanju, ovih dana sa zebnjom gledaju na politicka neslaganja u otadžbini. Da li postoji neki nacin da se ti politicki sukobi reše u korist celog srpskog naroda?
– Pa ne znam da li sam ja najkompetentiji da na to odgovorim, jer se ipak ne bavim politikom, ali ono što mi koji se u Crkvi nalazimo na službi, govorimo i cinimo je da budemo jedinstveni, da se složimo i da se ne svadamo medusobno. Imajmo svi na umu reci velikoga vladike našeg Nikolaja Velimirovica koji je govorio, a te reci su vecite, jer su u duhu Hristovog jevandelja:
„Pomozi Bože da se Srbi obože, slože i umnože“. Samo te tri reci su dovoljne da ako ih se budemo pridržavali.
Šta znaci da se obožimo – da budemo više privrženi crkvi nego do sada. Da se složimo, što nam je nažalost cesto do sada u prošlosti istorije naše nedostojalo i da se umnožimo, znaci da se radamo, da ne išceznemo, da biološki opstanemo kao narod.
Dr Protic poželeo je svako dobro Srbima u Australiji, s porukom: ako smo sa Bogom, ko ce protiv nas?

Veronauka ce doneti plodove

– Povratak veronauke u škole mnogo znaci za sve nas. Od ove godine veronauka je obavezan predmet. To znaci ako se neko prihvatio da uci veronauku, nema više izgovora i mora da ide na casove veronauke, koja je vracena u škole odakle je nepravedno posle Drugog svetskog rata bila isterana i proterana. I Bogu hvala, nadamo se da ce to uskoro doneti svoje plodove, jer deca ce se vaspitavati u duhu hrišcanske vere i hrišcanskog morala da budu ono što smo do sada govorili: verni sinovi i kceri i svoje otadžbine i svoje svete majke crkve. Da cine dobro i žele dobro svim ljudima, a da zlo izbegavaju.