NAŠI U ITALIJI

ŽIVORAD MIŠIć NA PUTU DEVETE UMETNOSTI 21.VEKA-STRIPA
MAGIJOM OLOVKE DO KATEDRE AKADEMIJE

Prošetajmo rečju bajkovitim prostorima devete umetnosti- putevima stripa čiji su oblačići u štampi, ispunjeni skraćenom naracijom autora ostavili svojevrstan trag u svetu .Od nastanka 1890 kada se kao ilustracija pojavljuje u štampi vremenom poput autentičnog hibrida slike i opservacije brojnih tematskih sadržaja postaje nezaobilazni deo interesovanja svih uzrasta.Dovoljan razlog da se stavi u širi kontekst i po rečima kritičara, zasluži počasno mesto. I tu negde na granici maste i stereotipa svakodnevice našao se Živorad Mišic(49 ) jedan sasvim običan čovek,tradicionalnog porekla,sanjar i vizionar, ponikao u selu Zatonju nadomak Velikog Gradišta,čije će priče koje odišu avanturom,fantazijom i jakim senzibilitetom oživljavanja vizija događaja, sigurno prevazići epohu u kojoj su nastale.Analogno tome,delovi istorjiskih verzija zemlje u kojoj živi Italije, od nedavno i običajni fragmenti rodnog kraja, poprimili su funkciju džepnih knjižnih izdanja. Asocijacijom na misao «Magija nije u ljudima i stvarima ,već u očima posmatrača»,osvrt na početke Mišićevog stvaranja,debi u javnosti datira iz srednje škole kada uz podršku profesora srpskog jezika Ljubinke Blažević i akademskog slikara Miroslava Pršendića,radove objavljuje u listu «čičak»,a kasnije lokalnim novinama zatim,YU-STRIPU i EXU izdavačke kuće Donji Milanovac. Talentovano potkovan razvija lični ukus prateći stvaralaštvo tada naših renomiranih stripopisaca,apostrofirajući plodnu produkciju Branislava Kerca (Kobra,Cat Claw ..).U Trst odlazi 1989.,što bi neko rekao»čudni su putevi gospodnji….»,baš u Italiju kolevku stripa ,proslavljenu izdavaštvom elitnog Serđo Bonelija,podsetimo na Zagora,Alan Forda,Teks Vilera,Dijabolika…u čijim smo dogodovštinama svi bar jednom uživali .
«Napustio sam Srbiju u želji da nešto novo osetim i vidim.Sticajem okolnosti pojavio se čovek koji je saznao za moj talenat i ponudio saradnju ,za boravišne dokumente morao sam da uradim 16 slika,međutim kako to biva kada si u tuđem okruženju ,uradio sam 90 i jedva dobio» permeso».Slike su se prodavale na veliko i nezavršene.Shvatio sam biti Srbin u Italiji nije lako.Nastavio sam da stvaram stripove za sebe,pročulo se i objavio sam prvi naslov «Sanja u Trstu»,nažalost i tu se čovek koji me je plasirao okitio tuđim perjem.Prekinuo sam saradnju i rad na drugom delu.Više godina nigde ništa nisam objavljivao,a zatim stigao do novina nazvanih «Friks»,nije bilo honorara ,ali sam mesečno objavljivao radove.U prvom broju bio je jedan na naslovnoj strani,a u narednom sam imao već sedam .Nisam se time zadovoljio,imao sam viziju priče o čoveku iz Srbije,njegovom karakteru,mentalitetu,emocijama po odlasku u inostranstvo,ali tokom vremena shvatio sam da Italijani vole isključivo svoje junake i fabule.Uradio sam strip «Niko»,koji je imao četiri početka i sedam epiloga po njihovim standardima.Rađen je u nastavcima,a sada je plasiran kao knjiga .Ukratko tematski je prožet mojim ličnim osećanjima,borbom za istinu,prave vrednosti.Mislili su da je biografski,naravno ne pun je fantazije ,snage i energije koja se reflektuje kroz glavnog junaka.Priznaću oslanjao sam se malo i na latino serije,koje kod njih nisu popularne,ali kao ideja i forma dobro deluju.Najveća pohvala je kada dođe čovek i kaže spremi drugi deo.Prvi deo «Nika» rađen je kako sam zamislio ,a drugi kao niz doživljaja zahteva više napora,uspeh treba opravdati i ponoviti.Crtao sam sam ,a sada je tu pomoć.Inače uglavnom su svi stripovi bazirani na dešavanjima u Trstu,tako proglašen sam za strip crtača koji voli grad pred kojim se ne ostaje ravnodušan.Ilustruje ga vekovna arhitektura i bezgraničan spoj umetničkih varijacija.Primera radi,spazio sam prastari sat,nije radio.Smestio sam ga u priču ,ljudi su čitali i potražili ga,a kasnije popravili,pa i restaurirali zgradu interesantnog eksterijera. Uradio sam oko 20 naslova,važna je tema , publika mora da oseti energiju junaka.Istakao bih strip nije samo strip,to je vid slobodnog izražavanja o onome što se nemože uvek plasirati na drugi način,Italijani ga vide kao način života,obeležen politikom,štivo koje može da nasmeje ili rasplače ,pa čak i bude dobra investicija.Ako neko oseti kvalitet autora pusti izdanje od 1000 primeraka,kaže rasprodato i sutra je ime postalo popularno,primerak onih koji ga poseduju sada košta četiri puta više.To je poslovna Italija.»
U centru mitosa našeg podnevlja oduvek je stajala herojska individua u večitom kontrastu sa okolinom,Mišić je ovdašnje običaje pretočio u novu oazu kreativnosti grafičkunovelu Mihajlo-Misterija na Srebrnom jezeru.
«Ostavio sam puno neotkrivenih pojedinosti kako bi se serija nastavila.Može se naći samo u Velikom Gradištu.Radio sam ga sa posebnim uživanjem razmišljajući o mestui svojih predaka.Kada se stvara film,strip ili knjiga,vizija se oseća kao živa stvar,vidi se nešto što ljudima želimo da kažemo,ako ih zainteresuje onda je to prava stvar.Sada su moji uzori,Marvel,Frenk Miler čiji se likovi prenose u filmsku dimenziju,Džon Bušema,Džon Romita….Izlagao sam crteže na oko 8 izložbi slika ulje na platnu, održao 6 kurseva popularne oblasti iznoseći mladima svoja iskustva.Više su bili naklonjeni mom prilazu nego nastavnom programu,bilo je tu i polaznika akademije.Imao sam do sada sedam najupornijih učenika.Plasiran je na internetu i moj kratki strip Afrika Nera.Uskoro po nalogu izdavača kreće novi akcioni triler «Tršćanski detektiv Eusebio Marka»Početkom oktobra krećem sa predavanjem na novootvorenoj Akademiji za strip u Trstu ,oformljnoj od strane mog velikog prijatelja i saradnika Maria ćernae.»
Za stvaraoca poput Živorada Mišića strip nije samo crtež već posvećenost,strast, obaveza,način bitisanja,naporan duboko osmišljeni rad koji ispunjava,to je umetnost.
«Kada bih prestao da crtam čini se izgubio bih deo sebe.Nema najvišeg dometa,nikada nisam bio zadovoljan urađenim i zato sam išao dalje.Tu nema kraja,samo kraj epizode. Priznaću ipak,moja umetnost i inspiracija je u liku ćerke Sanje.»rezimirao je Mišić