ZVO pomogao 35 srpskih studenata

U prostorijama Srpskog kulturnog centra koji deluje u sklopu Zajedničkog veća opština danas su potpisani ugovori sa 35 studenata koji su ostvarili pravo na jednokratnu novčanu pomoć u iznosu od 2.000 kuna. Na prethodno raspisani konkurs javilo se 46 studenata, a bodovani su na osnovu uspešnosti u školovanju te socijalno-materijalnog statusa. Jednokratnu pomoć dobilo je 15 studenata koji studiraju u Republici Srbiji, 19 koji studiraju u Repubilici Hrvatskoj te jedan student koji studira u Bosni i Hercegovini. Posebno je teško srpskim studentima iz Hrvatske koji studiraju u stranim zemljama jer su najčešće u situaciji da ne mogu ostvariti stipendiju ni u svojoj zemlji ni u zemlji u kojoj studiraju. Jedna od njih je Marija Grozdanić iz Mirkovaca koja je student četvrte godine Medicinskog fakulteta u Novom Sadu. – Ova pomoć mi znači pre svega za troškove školovanja u smislu kupovine knjiga. Imamo dosta literature koja i dosta košta. Za konkurs sam čula preko interneta i prijavila se. Ovo..
Genealogija je nauka koja se, između ostalog, bavi i proučavanjem postanka, odnosa i korenima imena i prezimena ljudi. Upravo je ova nauka privukla i Šiđanina Radovana Sremca koji je do sada izdao nekoliko članaka i knjiga o poreklima prezimena na sremskom području. Radovan se genealogijom bavi već nekoliko godina, uglavnom na području Srema i Bačke, pa zbog toga često posećuje Arhiv Srpske akademije nauke i umetnosti u Sremskim Karlovcima za koji kaže da je riznica podataka. Prilikom jedne posete Arhivu ukazano mu je na građu koja je sadržavala spiskove pravoslavnih prezimena na teritoriji Srema. – Zbog planiranja jedne publikacije poslani su 1906. godine dopisi svim pravoslavnim parohijama na teritoriji Srema da dostave spiskove prezimena, krsnih slava i, ukoliko je moguće, porekla porodica. Uz to dostavljani su i popisi atara, delova gradova i dostupnih toponima. Uglavnom su svi sveštenici poslali, ali to nažalost nikada nije publikovano, jednostavno se odustalo od toga. Ipak, gra..

Nepravda od poda do tavanice (stropa)

Ovih dana gotovo svi mediji u Hrvatskoj objavili su vest da je Evropski sud za ljudska prava presudio kako je Hrvatska prekršila prava jednog Srbina zbog toga što se javno služio jezikom koji je nasledio od svojih roditelja, a koji u ovoj zemlji još uvek para uši zagriženih domoljuba. Naime, nastavnik Mile Novaković iz Darde 19. novembra 1998. godine dobio je otkaz jer je tokom predavanja upotrebio „čak dve“ srpske reči. Novaković, danas pokojnik, a tada pedesetpetogodišnjak, bio je profesor tehničke grupe predmeta zaposlen u tadašnjoj Drugoj srednjoj školi Beli Manastir, odnosno u njenom područnom odeljenju u Dardi. Neki anonimni jezički puritanac, a možda i više njih, prijavio je njega i i još nekoliko profesora srpske nacionalnosti da na nastavi ne koriste standardni hrvatski nego srpski jezik zbog čega je u školu upućena i prosvetna inspekcija. Ovde je važno reći da nadzoru prosvetne inspekcije tog 19. novembra 1998. godine nije bio podvrgnut ni jedan učitelj hrvatske nacionalnos..
U Vukovaru je danas započela akcija podele paketa penzionerima koji žive na području grada. Zajedničko veće opština, Veće srpske nacionalne manjine grada Vukovara i gradska organizacija SDSS-a u saradnji sa Udruženjem penzionera Vukovar Novi obezbedili su 75 paketa sa osnovnim namirnicama. Podela pomoći započela je danas, a odvija se uz poštovanje svih epidemioloških mera, objasnio je predsednik vukovarske organizacije SDSS-a Srđan Kolar. – Nosilac ove aktivnosti je Udruženje penzionera grada Vukovara i predsednica Zlata Miškić koja već dugi niz godina organizuje ovu aktivnost, a mi joj pomažemo. kako u finansijskom tako i u organizacionom delu. Nažalost, zbog situacije vezane za pandemiju moramo se ponašati tako da ljude koji su u trećoj starosnoj dobi zaštitimo. Dolaze nam novogodišnji i Božićni praznici i svakako želimo da ih na ovaj način obradujemo. Ovo je tradicionalna akcija koju organizujemo svake godine, ali ona se tu ne zaustavlja jer u januaru nastavljamo dalje i podelićemo..
U domu Narodne skupštine Republike Srbije održana je 16. decembra prva redovna sednica Odbora za dijasporu i Srbe u regionu nakon što je nedavno na konstitutivnoj sednici za novog predsednika ovog skupštinskog odbora izabran narodni poslanik Milimir Vujadinović. Glavna tačka dnevnog reda bila je razmatranje položaja i perspektive Srba u regionu u kontekstu podrške Republike Srbije i uticaja na položaj srpske zajednice u regionu. Uvodni pozdrav za članove odbora i predstavnike Srba iz Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine dao je potpredsednik Narodne Skupštine Republike Srbije Vladimir Orlić koji je ukazao da će jedan od prioriteta nove većine u Skupštini i nove Vlade Republike Srbije biti kontinuirani rad na unapređenju položaja Srba koji žive u regionu sa ciljem poboljšanja položaja u kojem se nalaze. – Nije uvek na isti način postojao izgrađen osećaj prema institucijama Republike Srbije kod našeg naroda i njihovih predstavnika, niti su te institucije pokazivale istu vrstu oseća..

Milorad Jandrić (1932-2020)

Milorad Jandrić rođen je u selu Čitluk u Bosni i Hercegovini. U ustaškom pokolju izgubio je 12 članova svoje porodice, a preživelo je petero dece koja u tom kobnom trenutku nisu bila kod kuće, te otac, stric i tetke. Nakon nemačko-ustaške ofanzive na Kozaru 1942. godine Milorad je kao desetogodišnje dete zajedno sa braćom i sestrom uhvaćen i odveden u logor. Najpre je zatočen u Staroj Gradišci, a kasnije je u akciji Diane Budisavljević udomljen u selo Hlebine kod porodice Sabolić. Nakon nekoliko meseci provedenih u Hlebinama odatle ga odvodi njegova sumeštanka Pava Grbić, koja je tu došla da traži svoja četiri sina. Sa svoje četvoro dece Pava je povela njega i njegovog brata i sestru te još nekoliko dece čije roditelje je poznavala. Sa dvanaest godina Milorad odlazi u partizane u kojima je dočekao i kraj rata. Nakon rata i oslobođenja završio je srednju mašinsku školu i kao mašinski tehničar zaposlio se u Kombinatu Borovo. Bio je aktivan u Udruženju antifašista i antifašističkih bora..

Više od dve decenije života u mraku

Tako blizu grada a tako daleko od civilizacije, najjednostavnije i najkraće bi se mogao opisati život Neđe Bogunovića iz sela Zapužane kod Benkovca. Udaljenost od grada do sela, devet kilometara puta u jednom pravcu, nisu ovom čoveku prepreka da ih svakodnevno pređe na biciklu, čak i po najlošijim vremenskim uslovima, ne bi li, bar na kratko, i sam osetio pripadnost društvu koje ga okružuje. Društvu koje ne zna, ne oseća, ne vidi i ne čuje u kakvim uslovima još uvek žive njihove komšije, sugrađani ili zemljaci. Upravo na tom putu, vraćajući se po kiši biciklom iz Benkovca, i mi smo sreli Neđu. U jednoj vrećici par sitnica, u drugoj prazne flaše i limenke. Nakon nekoliko stotina metara asfaltiranog puta, skrenuo je prema mostiću već uveliko narušenom decembarskim kišama, a zatim preko livade na kojoj je odavno utaban trag Neđinog bicikla. Tu, na kraju puta, na osami, nalazi se njegova kuća. Već pri ulasku, dok je vešto odvezivao kanap na drvenoj, improvizovanoj kapiji, reče nam kako ne..
Pozivamo sve naše pododbore, pojedince i institucije da Glavnom odboru SKD “Prosvjeta”, upute svoje prijedloge za dodjelu godišnjih nagrada i priznanja za 2020. godinu. Prijedlozi se primaju do 15. januara 2021. godine. JAVNI POZIV ZA NAGRADE Na temelju odluke Glavnog odbora od 17. decembra 2020. godine Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta” raspisalo je javni poziv za predlaganje kandidata za dodjelu godišnjih nagrada i priznanja: „Sava Mrkalj”, godišnja nagrada za poseban doprinos kulturi Srba u Hrvatskoj. Za nagradu ravnopravno konkurišu autori svih vidova kulturnog stvaralaštva i istaknuti organizatori kulturnog života našeg naroda. Nagrađuje se djelo (knjiga, film, predstava, manifestacija) iz 2020. godine, ali i cjeloviti doprinos kulturnom stvaralaštvu. Nagrada se sastoji iz umjetničkog reljefa sa likom Save Mrkalja, kako ga je zamislio i stvorio Vojin Bakić, i novčanog iznosa o kojem odlučuje Glavni odbor. „Desanka Đorđević”, godišnja nagrada pojedincu za zasluge u oblasti amat..
Pored želje da pronađe posao i da stvori potrebne uslove za normalan život, Nebojša Jocić ni u novoj sredini nije odustao od svog hobija, igranja fudbala. On je kao dečak počeo da trenira za petliće i pionire u svom matičnom klubu, Slogi iz Pačetina. U jednoj tada dobroj generaciji mladih fudbalera vrlo brzo je do izražaja došao njegov rad i talenat. Nakon nekoliko godina počinje da igra za Vuteks Slogu, za selekciju pionira i kadeta, a odavde odlazi u Bijelo Brdo gde nastupa za kadete i juniore BSK-a, a odigrao je i nekoliko utakmica za prvi tim ovog kluba. Zahvaljujući svojim igrama nastupao je i za juniorsku reprezentaciju Vukovarsko-sremske županije, a pre odlaska u Irsku igrao je za seniore ekipe Bobota-Agrar. Po dolasku na Ostrvo vrlo brzo se aktivira u novoj sredini, u gradu Drogeda, gde živi i radi, ali i igra pre svega mali fudbal, dok ne odustaje ni od velikog. – U klubu Blu Medžik treniram već skoro tri godine i do sada smo osvojili sve moguće trofeje što se moglo osvojit..
Intervju sa doktorom političkih nauka, univerzitetskim profesorom, urednikom i članom redakcija više časopisa Dejanom Jovićem. Pre nešto više od mesec dana organizovali ste konferenciju povodom godišnjice potpisivanja Erdutskog sporazuma. Zašto se danas u Hrvatskoj, 25 godina od rata, veći naglasak daje na rat, a ne na mir, na jedan mirovni sporazum? – Zato što su još uvek glasne i aktivne snage koje imaju direktne koristi od toga da se slavi rat, a ne mir. Takođe, ima i onih koji žale zbog potpisivanja Erdutskog sporazuma, smatrajući da bi bilo bolje da se i u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Sremu dogodila neka Oluja broj 2. Ima onih koji smatraju da je rat završio nepravedno, ili da uopšte nije završio, jer su, navodno, neprijatelji svuda oko njih. Organizujući ovu konferenciju, SNV, a posebno Arhiv Srba u Hrvatskoj koji sada intenzivno radi na istraživanju 1990-ih, želeo je pokazati da je Erdutski sporazum bio važan i pozitivan događaj i drago nam je da smo u tome imali pod..