Kad je najteže, tu je Rajka

Iako ruku punih posla, da uručimo sve pristigle donacije štićenicima Humanitarnog mosta (na preko 50 adresa), kojima su ih naši plemeniti čitaoci namenili, činili smo to svakodonevno, ništa manje punog srca. Tako je i 500 dolara humane Rajka Tarlać iz Sidneja, od kojih je po 250 namenila za bolesnu Snježanu Plavšić Đurović iz Mahovljana kod Banjaluke, ali i siroče Aleksu Bogdanovića iz Bijeljine, stiglo u ruke ovog siročeta i teško bolesne majke, pričinivši im novu radost.

Zašto naša redovna čitateljka i jedna od velikih donatorka, rodom i sama iz Republike Srpske, stalno misli na ovo dvoje štićenika, nije teško razumeti ni odgonetnuti. Hrabra Snježana Plavšić Đurović iz Mahovljana kraj Laktaša, kao što smo već pisali, pored karcinoma materice ima još 12 oboljenja, među kojima i cističnu fibrozu pluća i tešku osteoporozu jer je posle više operacija, hemioterapija i zračenja dobila nekoliko hroničnih bolesti. Sada prima terapije za kosti svaka tri meseca, a očekuju je i ozbiljna operacija i oporavak. Sin Gregor, rođen je s retkom vrstom tumora jetre, zbog čega mora da boravi u skoro sterilnim uslovima. Gorak usud dodatno pritiskaju nemaština i nemogućnost da se sami izbore sa svime što je pred njima.

– Ne mogu vam opisati koliko nas je ta dobra žena obradovala, a posebno što to nije prvi put da misli na nas. Hvala joj do neba, neka je Bog čuva. Njen dar je više nego dobrodošao. Zahvaljujem se i svim drugim dobrim ljudima koji su nas održali. Nisam sigurna šta bi sa nama bilo da nije njihovog milosrdnog srca i podrške – poručuje Snježana.

Nažalost, ona nema nikakvih mesečnih primanja jer zbog sinovljeve i svoje bolesti ne radi već 10 godina.

– Gregor je na sreću dobro, ja primam terapije za kosti i dalje i pijem mnogo lekova. Za koji dan ću otići i na operaciju pluća, koja je veoma rizična jer mi je nizak kapacitet difuzije pluća. Iako me to prestravljuje, moram da budem jaka upravo zbog Gregora. On ima samo mene – gorko će Snježana.

Dar od 250 dolara iz Australije prijatno je iznenadio i baku malog Alekse (7), Raziju Aziri (60). Prema njenim rečima, ovo je prva nova godina u kojoj su Aleksa, ali i njegova rođaka, gluvonema Marija (17) mogli da uživaju u prazniku u pravom smislu te reči.

– Ni sama više ne znam odakle sve nisu stizali pokloni i novac. Ne mogu opisati zahvalnost svim tim dobrim ljudima, baš kao ni toj divnoj ženi iz daleke Australije koja redovno misli na Aleksu i uvek ga obraduje. Njenim darom ćemo prvo obezbediti ogrev. Dobro znam koliko je u današnje vreme teško zaraditi, a posebno odvojiti na tuđu muku. Da nije svih tih ljudi dobre volje, ne znam kako bismo opstali – kazala je dahu Razija.

Najgore prošlo

Malom Aleksi Bogdanoviću majka je umrla kad je imao samo dve godine, a oca nikada nije ni upoznao. Od kada je ostao sam na svetu o njemu i gluvonemoj rođaki Mariji brine baka Razija kao o svojoj deci. Priča o njoj i Aleksi dospela je u javnost zahvaljujući novinarima koji su je videli kako je prevrtala po kontejneru bijeljinske bolnice – tražeći hranu za svoje štićenike.

– Ranije sam skupljala karton i tako spajala kraj s krajem. To više niko ne kupuje. Šta ću, morala sam tako, ali sada zahvaljujući svim dobrim ljudima oko nas više to ne moramo da činimo – priča ova žena koja je i pored toga što je i sama bolesna, svoj život podredila brizi o dva anđela.

Чланак Kad je najteže, tu je Rajka се појављује прво на Vesti online.

Original Article