Našem saradniku i humanitarcu, Hidu Muratoviću iz Novog Pazara, sa Petog kontinenta, proteklih dana stiglo je pismo sledeće sadržine:
Bezbrižne i srećom ispunjene dane porodice Đajić iz Beograda, prst sudbine u trenu je promenio pre više od decenije, zbog teške saobraćajne nesreće mlađanog sina Vladimira dok je boravio na odmoru u Frankfurtu.
Mali Stefan Gončin iz Rume, oboleo od retke bolesti – tuberozne skleroze, sa beogradskog aerodroma ispraćen je u ponedeljak, 20. jula, zajedno sa porodicom po drugi put u Istanbul, kako bi započeo nove preglede, da bi se utvrdilo kad će moći na operaciju koja bi ga spasla mnogih muka.
– Stefan će u narednom periodu biti pacijent klinike Memorijal u Istanbulu. Glavni razlog za promenu, tačnije lečenje umesto u Adžibadem klinici je prezauzetost usled pandemiije korona virusa zbog čega nemaju vremena da se na valjan način posvete našem Stefi. Stefa je inače trebalo da bude u Istanbulu još 27. marta, ali taj termin je otkazan. Kako nismo želeli da čekamo, poslali smo njegovu dokumentaciju klinici Memorijal i odmah naišli na odličan odziv. Njihovi doktori su putem video-poziva i uz pomoć prevodioca razgovarali s nama, videli Stefu koji je veselo mahao i sa zadovoljstvom prihvatili da nas prime – istakli su roditelji dvoipogodišnjeg Stefana Gončina.
Vraćeni na početak
Sada će u Istanbulu S..
Od momenta kada stignemo na ovaj svet ne možemo znati šta nam je sudbina priredila i sa kakvim ćemo se sve životnim preprekama suočiti. Tako ni Nataša Nedić (30) iz Sremske Mitrovice, majka dva mala dečaka od tri i šest godina, nije mogla ni da nasluti sa čime će biti primorana da se bori. Do teške spoznaje došla je slučajno, tokom godišnje rutinske ginekološke kontrole.
– Bolujem od retkog i veoma agresivnog karcinoma grlića materice, neuroendokrinog tipa. U svetu od ovog tipa karcinoma boluje samo jedan odsto žena na svetu. Osoba sam koja je redovno odlazila na ginekološke preglede i do tri puta u toku godine, ali eto, sudbina je imala neki svoj plan. Prve simptome bolesti sam uočila početkom decembra 2017. i tada sam obavila kompletan ginekološki pregled koji je bio uredan (Papa test je bio dobar, brisevi uredni kao i ultrazvučni pregled). Doktorka me je poslala kući i rekla da su svi simptomi koje primećujem i osećam hormonalnog porekla. Nažalost, simptomi su se javljali i početkom..
Duže od decenije, od smrti supruga Šabana, starica Šema Kurtanović (83) iz novopazarskog prigradskog naselja Šutenovac živi sama, nema nikakve prihode, jedva se prehranjuje, a još teže nabavlja ogrev i potrebne lekove.
Da nije dobrih komšija koji joj povremeno donesu hleb, a često i druge namirnice, baka bi i bukvalno gladovala.
– Dece nismo imali. Dvojica braće davno su mi umrla, a sestra, starija od mene, živi u Turskoj, bolesna je i nemoćna da mi pomogne. Oca nisam zapamtila, a majka se preudala kad sam imala deset godina. Iz zabitog sela Kovači kod Tutina, gde sam rođena, mlada sam se udala u susedno selo Paljevo. U životu sam se mnogo mučila, radila sam krvavo od jutra do mraka, bez nekog opipljivijeg rezultata. Od posne zemlje nije moglo da se živi, pa sam sa pokojnim suprugom bolji život tražila i u Turskoj, gde imam rodbinu i gde smo živeli jedno vreme. Nismo se snašli, pa smo se i vratili u Novi Pazar, ne sluteći da ću u starosti spasti na ove grane – priča starica i dodaje:
..
Ne prođe mnogo vremena a da vernu čitateljku "Vesti" sa dalekog kontinenta, neumornu u dobročinstvima ne pomenemo na strani Humanitarnog mosta.
Pročitavši priču u našem listu da je Radojka Gajić, samohrana majka petoro dece, dobila svoj novi dom zahvaljujući Humanitarnoj organizaciji "Božur" iz čikaga i novčanoj pomoći brata Milisava Stefanovića, dobrotvor Petar Marković iz Rasina poželeo je da i sam učestvuje u njihovoj sreći. Ovaj čovek dobrog srca, poslao je...
Proteklih dana jedan od štićenika Humanitarnog mosta Milan Rabrenović iz Priličkog Kiseljaka kod Ivanjice, oboleo od autizma, postao je punoletan na radost cele porodice.
U to ime poželeli su da se svim dobrim ljudima i zahvale za sve što su u proteklom periodu učinili za njihovog sina, a pre svega omogućili mu lečenje u inostranstvu bez kog bi mu i ovaj rođendan, umesto u lepom, ostao u „strahom“ obojenom sećanju, ali i celokupno lošem zdravstvenom stanju.
– Naš Miki je napunio 18 godina. Proslavio je rođendan u krugu onih koje najviše voli. Bio je srećan, oduševljen i zbunjen, jer nije znao šta se dešava. Kao i uvek, u proslavi su nam pomogli ljudi iz našeg mesta. Želeli su da Miki zapamti i nešto lepo u svom životu. Bilo je veoma emotivno, veselo. Uspeli smo da izmamimo osmeh na Mikijevom licu, a to je za sve nas velika pobeda. Baš svaki osmeh se računa i predstavlja najveće bogatstvo. Zahvalni smo za svaki njegov napredak. Znamo samo da sami u tome ne bismo uspeli. Naša borba se n..
Nezaposlenoj samohranoj majci Slađani Stanković (41), prognanici s Kosmeta, nastanjenoj u Leskovcu i njenom sinu Kristijanu (14) prispelo je novih 100 dolara plemenite porodice Đukić iz Melburna. Uz dar, stigla je i kratka poruka:
„Srećna matura, Kiki! Sve najlepše ti želimo i od sveg srca! Samo napred, Aleksandar, Tea, Vuk i Luka“
Budući da na ovaj način plemeniti Đukići pomažu Kristijanu i njegovoj mami Slađani, svakog meseca i tako skoro sedam godina, ovakav gest je i više nego hvale vredan.
– Našim Đukićima zahvalnost do neba. Sigurna sam da možete nabrojati na prste jedne ruke ljude koji na ovaj način brinu o nekome a da ga pritom nikada u životu nisu sreli. To je i više nego za divljenje. Oni su nam kao porodica, koju nažalost nikad nismo imali. Hvala im i od Kristijana od srca, baš su ga obradovali. Činjenica je da mira ne bismo imali, da nemamo naše anđele čuvare iz daleka, jer nemam nikakvo zaposlenje. Godinama pokušavam da nađem bilo kakav posao, ali od toga mrka kapa, pa r..
Da bi težak usud malenog Stefana Gončina iz Rume, obolelog od retke bolesti – tuberozne skleroze, kao i borba njegovih roditelja da mu omoguće lečenje u Turskoj, bili malo olakšani, od plemenitog Veljka A. iz Sidneja izdvojeno je 300 dolara kao zalog za uspešan nastavak akcije.
To je ujedno bio i povod da reporteri „Vesti“ posete porodicu Gončin, kako bi im uručili dar. Mama Snežana i tata Dragan bili su iznenađeni ovom pomoći izdaleka, na čemu su se od srca zahvalili.
– Naš cilj je jasan, a to je da Stefana 1. decembra odvedemo u Tursku i saznamo kakvi su dalji koraci za njegovo lečenje. Zato će i ovaj dar biti utrošen isključivo u tu svrhu. Veliko hvala divnom čoveku koji je izdvojio od sebe da bi pomogao našem detetu – istakao je bračni par Gončin.
Tokom naše posete Gončinima, stariji sin Aca (4) se bezbrižno igrao, a njegov mali brat Stefan unervozio što još nije prošao u večernju šetnju. Nažalost, Stefanovo stanje je iz meseca u mesec sve lošije, a učestali epi-napadi već su dob..