Hirurg Kodra: Presađivali smo organe u bolnici Majka Tereza

U kliničko-bolnički centar Majka Tereza u Tirani tokom 1999. godine primljeno je 75 pacijenata sa Kosmeta sa dijagnozom teške insuficijencije bubrega

Hirurški zahvati nad civilima, žrtvama trgovine organima, izvođeni su, po svemu sudeći, u domovima zdravlja ili bolnicama koji su tokom ratnog perioda bili korišćeni za lečenje ranjenih pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), pokazala je dosadašnja istraga Tužilaštva za ratne zločine, saznaje Politika. Za te potrebe korišćeni su deo bolnice u kasarni Bajram Curi, dom zdravlja u fabrici Koka-Kole u Tirani, neuropsihijatrijska bolnica u zatvoru broj 320 u mestu Burelj i privatna kuća adaptirana u bolnicu u blizini mesta Tropoja, takozvana žuta kuća. Pored tih lokacija, srpsko tužilaštvo raspolaže podacima da je postojao i ilegalni zatvor u rudniku Deva koji se nalazi u pograničnom delu između Kosmeta i Albanije, jedan kraj tunela je na Kosmetu, a drugi u Albaniji.
Do ovih podataka, Tužilaštvo za ratne zločine je došlo istragom na slučaju 33-08, pod radnim nazivom Trgovina ljudskim organima. Predmet je otvoren pre dve godine, kako bi se proverile tvrdnje koje je Karla del Ponte, bivši glavni tužilac Haškog tribunala, iznela u svojoj knjizi Lov, ja i ratni zločini.

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije došlo je i do informacijao broju pacijenata sa teškom insuficijencijom bubrega koji su tokom rata na Kosmetu bili zbrinuti i podvrgnuti tretmanu u Albaniji i Makedoniji. Ukliničko-bolnički centar Majka Tereza u Tirani tokom 1999. godine primljeno je 75 pacijenata sa Kosmeta, dok je u Univerzitetsku bolnicu u Skoplju sa dijagnozom teške insuficijencije bubrega primljeno 70 pacijenata sa Kosova i Metohije. U Tirani je urađeno nekoliko presađivanjabubrega. U istoj bolnici je od 75 pacijenata zadržano njih 35, dok su ostali prevezeni u Italiju (25) i Austriju (15) gde su čekali na presađivanje.

Srpsko tužilaštvo kao jedan od dokaza za tvrdnju o sumnjivim organima navodi izjavu doktora Sulejmana Kodra, šefa odeljenja za transplantacije KBC Majka Tereza u Tirani. On je novinarki TV Top njuz iz Tirane Bljerini Moki ispričao da su u ovoj bolnici zabeleženi slučajevi presađivanjaorgana od nepoznatih donora, ali da se hirurzi ne mogu smatrati odgovornim za to.

Došlo se i do podataka da su civili, potonje žrtve trgovine organima, bili kamionima odvoženi sa Kosmeta u Albaniju, u vreme i neposredno nakon ratnih dejstava. Jedini pravci za prevoz kamionima bili suna graničnim prelazima ćafa Prušit i Vrbnica kojesu kontrolisalealbanske granične službe.

Postoje i brojni dokazi da su civili dugo bili zatočeni u logorima, ali da nikada nisu oslobođeni. Tako, recimo, tužilaštvo raspolaže zvaničnim dopisom UN misije na Kosovu da su dve osobe srpske nacionalnosti, Mićo i Radmila Petrović živi i da se nalaze u logoru ili zarobljeništvu. Iako ova informacija potiče iz 1999. godine, oni nikada nisu pronađeni i dalje se vode kao nestali.

Dokazi za tvrdnje da su oteti civili živi i zarobljeni ogledaju se i u prikupljenim izjavama svedoka. U tim spisima se navodi da su pripadnici OVK tokom 1999. i 2000. godine kontaktirali porodice nestalih i kidnapovanih osobaiz Gnjilana, rekavši im da su im članovi porodice živi i da se nalaze u logoru Burelj u Albaniji. Konkretno, porodice kidnapovanih Dragana Ristića, Jovice Paunovića i Dragana Arsića kontaktirali su Ahmet Isufi, član Glavnog štaba OVK i komandant zone Karadak, i njegov rođak Ahmet Kadriju, pripadnik OVK. Oni su tražili novac kako bi oslobodili Ristića, Paunovića i Arsića iz logora Burelj. Takođe su porodicama kidnapovanih omogućili kontakt sa Raifom Aliju koji je predstavljen kao upravnik logora Burelj. U tim kontaktima, porodicama otetih je rečeno da se u ovom logoru nalazi 280 kidnapovanih osoba.

———————————————————–

Masovne grobnice

Tužilaštvo za ratne zločine došlo je i do informacija o postojanju masovnih grobnica na teritoriji Albanije u kojima su sahranjeni posmrtni ostaci zarobljenika. Sumnja se da se masovne grobnice nalaze u blizini Tropoje (močvara-peščara u kojojse nalazi najmanje 70 tela ubijenih Srba, Roma i Albanaca), zatim u rudniku Deva sa albanske strane i u blizine takozvane žute kuće.