Garo gari, Boro tuguj …

Ovih dana u Australiji nastupa Bora Dugic, carobnjak na fruli, uz odabrani orkestar srpskih virtuoza. Kako se u reklamama objasnjava svirace se izvorna narodna muzika, ali i klasicna i sve to bi izgleda trebalo da bude muzicki dogadjaj ne godine, vec decenije za srpsku emigraciju na petom kontinentu.

Medjutim neprijatna iznenadjenja su dolazila jedna za drugim, sve veca od veceg i gora od goreg. Prvo je u Adelajdu doslo stotinak ljudi, zatim jedva dvesta u Melburnu gde Srba ima 50.000. Onda veliko razocarenje jedva 200 posetilaca u cuvenoj Sidnejskoj operi u sali koja prima 3000. Najgore je ipak bilo u prestonoj Kanberi. Ovde je koncert priredjen u koncertnoj sali Nacionalnog australijskog univerziteta jer za razliku od srpskih sala koje primaju par stotina ljudi ovde je kapacitet 1500. Koncert je najavljivan u svim novinama na srpskom jeziku i na svim srpskim radio stanicama. U Kanberi se ocekivao i veci broj diplomatskih predstavnika jer je ambasador verovatno vec stakao mnogobrojne prijatelje diplomate, u parmelentu postoji i tkz. srpski lobi, u ambasadi imamo i atasea za kulturu… Srba u Kanberi ima oko 7.500, pre godinu dana je na koncert asambla Kolo doslo 700 posetilaca. I na kraju koncertu je uz 12 izvodjaca prisustvovalo 30 posetilaca ( i slovima trideset). Istu posetu od 30 posetilaca Bora i njegove kolega imali su u koncertnoj sali univerziteta u Sidneju.

U isto vreme Zoki Kulina uz svoj poznati sesir natucen na glavu i sa neizbeznim crnim naocarima je u crkvenoj sali CŠO „Sveti Stefan“ u Ruti Hilu odusevio 400 Srba uz svoje poznate hitove uz erotsko saljive tekstove. Gosti su se zabavljali do kasnih sati …

Debakl gostovanja Bore Dugica, a i uspeh Zokija Kuline moze da dovede do mnogobrojnih zakljucaka. Najvaznije je verovatno poruka menadzerima i organizatorima da se manu umetnika i da ostanu na dokazanim velicinama Milosa Bojanica i sina mu Mikice, Vere Matovic, Smederevca, Zokija Kuline … Poseta u prestonoj Kanberi dokazuje da nam je ugled u svetu prikovan na dnu, a koncert u Sidnejskoj operi opet da smo apsolutno nezanimljivi sa siru australijsku publiku. U svakoj nesreci se nadje i neka korist, a to je da vise nemamo nikakvih iluzija ni o svojoj diplomatiji, ni o srpskom ugledu i cenjenosti u svetu, a najmanje o srpskoj emigraciji.