DUGOVI SRPSKOG SPORTSKOG CENTRA U KIZBOROU

Tragično je što Srpski sportski centar u melburnskom Kizborou danas duguje više od 300.000 dolara. To je više nego pre pet godina, upozorava aktuelni predsednik Božo Stojanac, koji se pre nekoliko meseci s novom upravom vratio na čelo najvećeg srpskog društvenog i sportskog kluba u Viktoriji. Oni sada pokušavaju da centar izvuku iz ozbiljnog minusa.
– Izgleda da se uvek vraćam kada nešto ne ide kako treba. Zatekao sam ne baš najsjajniju situaciju, ne bih kritikovao nikog, a posebno ne ljude iz poslednje uprave. Oni su se trudili koliko su mogli i nisu došli ovde da bi imali nešto od kluba. Možda je reč o neiskustvu ili nedostatku tolerancije, ali na poslednju upravu nemam zamerki kada je reč o radu i poštenju.
Retko koja etnička zajednica u Viktoriji može da se pohvali ovakvom zgradom centra, fudbalskim timom u Prvoj ligi, s više travnatih fudbalskih terena, tribinama… Zbog čega klub i dalje godinama ne može da se izvuče iz finansijskih teškoća?

Ponovo stabilan klub

Srpska zajednica u Viktoriji brojčano je približna onoj koja živi u NSNJ . Zbog čega „Beli orlovi“ iz Kizboroa nemaju sličnu podršku koju ima istoimeni fudbalski klub iz Boniriga?
– Možda su radili studiozno, a mi smo možda istrčali prerano. Imali smo jednu generaciju igrača, kada je trener bio Blaževski, koji su kod nas prvi put šutnuli loptu. On je sa njima izgurao do Premijer lige, a tamo je samo mali broj njih imao šansu i da igra. Para je nestalo, otišli su igrači, nestala je baza kluba, došlo je do raspada sistema. Nikad niko na to nije računao. Sada veliki broj tih igrača želi da se vrati, imali smo u četvrak čak 44 igrača na treningu, to je dobar znak da ćemo imati stabilan klub – kaže naš sagovornik.

– Nadam se da me ljudi neće pogrešno shvatiti, ne želim nikoga da veličam ili ponižavam. Glavni razlog za ovakvo finansijsko stanje jesu pogrešne investicije i loše upravljanje. Jednostavno, prihodima nisu uspevali da pokriju rashode, došlo je i do problema u klubu. Uzimani su krediti od banke. Dug je sada veći nego pre šest godina, a tada je, uz pomoć Svete Radovanova i drugih, sve što posedujemo bilo urađeno. Napravljene su tribine i igrališta. Praktično se od tada u klub ništa nije ulagalo. Rata za kredite banci tada je bila smanjena sa 86.000 dolara godišnje na 36.000. Pre pet godina klub je imao i prihod od 46.000 dolara godišnje – objašnjava Stojanac.
Osnovni uzrok za stanje u kojem se centar danas našao, po Boži Stojancu, bilo je insistiranje da se klub po svaku cenu zadrži u Premijer ligi Viktorije.

Korist od suše

Restrikcije potrošnje vode pogađaju i mnoge fudbalske klubove, posebno one koji moraju da koriste vodu za piće za zalivanje trave. Srpski centar je toga pošteđen pošto se ovde koriste kišnicom.
– Možda najvažniji cilj ove godine, čim dođemo do nekog dolara, biće da povećamo kapacitete za sakupljanje kišnice. Imamo pumpe za navodnjavanje. Ako to uradimo, tokom cele godine imaćemo četiri ili pet terena koje možemo uvek da koristimo, ali i iznajmljujemo. Cela zajednica je imala problema zbog vode. Zato na naš predstojeći turnir dolaze timovi iz svih delova Melburna od Pasko Vejla, Frenkstona i Morningtona. Velika je šansa i da se klub oporavi i preko suše.

– Zbog toga se dva puta došlo u katastrofalnu situaciju, prvo 1999. godine i sada, pre više od godinu dana. Za takmičenje u Premijer ligi potrošen je ogroman novac, a ispadanje je praktično koštalo pola miliona dolara. Da su tu možda bili ljudi u kojima „teče fudbalska krv“, pa da su znali kada treba da se prikoči, možda bismo tamo i dalje igrali. Nije tragedija ispasti iz lige, to je sport. Tragedija je šta posle. Sada smo došli u situaciju da su svi igrači otišli. Ovaj klub ima mesta u Premijer ligi, ali za to klub nikada ne sme da bude prazan, mora da se radi, da ljudi dolaze i osećaju da je ovo njihov klub.

„Beli orlovi“

Reorganizacija Prve lige spasla je „Bele orlove“ od ispadanja.
– Ostali smo zahvaljujući sreći ili nesreći. Najveći uspeh iz prošle fudbalske sezone jeste što nikome u takmičenju nismo ostali dužni, svi igrači su isplaćeni. Mnogi bolji klubovi često ostaju dužni igračima. Želimo da ojačamo tim. Predstoji nam organizacija predsezonskog seniorskog turnira od 31. januara do 22. marta na kome će se takmičiti 10 ekipa. Imamo i izuzetno jaku juniorsku sekciju dečaka i devojčica – ističe Stojanac.

Stojancu je ovo treći povratak na čelo najveće srpske sportske organizacije u Viktoriji.
– Kada sam došao prvi put, 1993. godine, klub nije posedovao dozvolu za piće, zgrada nije bila završena. Sve smo to uspeli da sredimo. U klub sam se vratio ponovo 2000. godine, kada su naišli problemi finansijske prirode. Nikada ne bih, ni da znam, pokazao prstom na nekog ako je možda uradio nešto loše. Svako ko je loše radio u klubu, neka nosi to na svojoj savesti. Na taj period sam ponosan, kao i cela uprava i ljudi koji su tada radili i pomagali. Zatekli smo rasulo, klub je banci dugovao blizu 470.000 dolara. čekalo nas je negde 70.000 dolara prispelih neplaćenih računa. Bilo je tu još trista čuda. Do 11. maja 2003. godine svi računi bili su plaćeni, klub je bio završen, a dug banci smanjen na nekih 270.000 dolara – naglašava sagovornik „Vesti“.

Kako osigurati opstanak, upitali smo prvog čoveka SSC:
– Ova godina će biti prepuna raznih aktivnosti. Ali se bojim da li će ljudi koji ovde dobrovoljno rade imati snage da sve to iznesu. Australija je u recesiji, mada vlasti ne žele da to priznaju. Treba da se prilagodimo. Kao narod, u politici smo slabi, ali smo jaki u sportu, evo primera tenisera. Ostaje nam da preživimo uz muziku i sport. Uspostavićemo saradnju sa Većem etničkih zajednica i predstaviti im mogućnosti i uslove našeg kluba. Naše terene koriste Fudbalska federacija, održaće 28 utakmica kod nas koje su platili. Ne verujem da iko može da se pohvali ovim uslovima, a imamo dug u visini cene jednog dvosobnog stana u Melburnu. Uz podršku zajednice, to može da se lako otplati, da stabilizujemo našu finansijsku situaciju – kaže Stojanac.