Dugo putovanje u Lajtning Ridž (2): Gradska tabla sa upitnikom

Vide se izgorela šuma, reke, pašnjaci, gradići, selašca, rečice i jezera i prazni tj. bez vode demovi. Dem je iskopano veliko močilo gde se voda sliva i godinama stoji tu da stoka pije vode. Retko kad ili nikad presuši, ali ovoga puta su skoro sve suve, tj. prazne. Nema vode u njima.

Videsmo i govornicu, te se uslikasmo, jer je to sad prava retkost da se vidi. Zamenio ju je mobilni telefon, kao što je traka zamenila gramofon, a ovu opet disk iliti još savršenije sokoćalo. Ju es bi i šta sve ne.

Negde blizu Ridža stadosmo da uslikamo rampu, ja bih radije rekao mostić bez vode. Šta im je to mostić bez vode? Kaže, napravili u Srbiji most, a nigde vode. Vele Bosanci, hajde da ih zadirkujemo, nema im vode ispod mosta. Ne, veli jedan, eno naša dva Bosanca zabacuju sa mosta , tj. love ribu.

Te rampe služe da zabrane stoci u tuđu farmu. Kako? Hajd’ da probam da objasnim. Farme su sa obe strane puta. Njegova stoka prelazi preko puta. To nije problem, vozi se polakše i tu smo. Ali, kako da njegova stoka ne prelazi u tuđu farmu? Ovamo je ograda do puta sa obe strane, ali kako da zabrani stoci na drugu stranu preko asfalta. Napravi se rampa-mostić, tako da vozila prelaze, a stoka ne može da stane između šina koje trpe prelazak vozilaa. Na slici se vidi, te može da se pojmi kako je to urađeno i zašto. Stoka ne može, a auti mogu da idu dalje.

Četkica i lopatica

Posle dosta sata vožnje i jednog odmora, stigosmo do odredišta. Stižemo na zborno mesto kod našeg hrama.

Uzgred budi rečeno, ne zna se koliko ima stanovnika u Lajtning Ridž, za to na slici odnosno u stvarnosti piše znak pitanja. Neki smatraju da ima dve do tri hiljade stanovnika. To parče zemlje smo dobili od Države za deset dolara pre skoro trideset godina. Plaćajući dolar godišnje.

Sad je tu sveti hram donesen iz centra Ridža, tu je velika sala i dva stana. jedan je dupli, a drugi nije. Ma, lepo što bit može.

Pre dvadesetak godina dođe Miroslav Malinović, rođeni brat pokojnog Dušana i veli vladici Luki: „Vladiko, ovu četkicu za smeće i lopaticu nam je doneo otac Nikola pre par godina kad ništa nismo imali“ i veli „Evo vam ovo, pa kad budemo imali hram i salu, da imate sa čim da čistite“.

Ja sam mislio da je to nemoguće, da mi imamo nešto svoje. Evo, za nekoliko godina mi imamo hram i salu. Nikad nismo upotrebljavali ovu četkicu i lopaticu, ja sam ih čuvao sve do sada kod mene i sad sam ih doneo čudeći se koliko je otac Nikola mogao dalje da vidi u budućnost od nas.

Posedosmo Radovan i ja jedan stančić, dok je Jovo uzeo motel, kao i lane a pored nas su dve Srpkinje iz Sidneja zaposele drugi stan.

Sejanje u jesen

Lepo mi, pogotovo meni kad se setim koliko sam puta odseo kod Jove Rajića, Mirka Mudrinića, Dušana Malinovića, Daneta Radakovića i drugih. Sad odsedam kod nas, kod sebe (isto je tako i u Darvinu kad povremeno odem).

Kad smo tu, da kažem i ovo unapred. Govorili su mi sledećih dana, a posebno na daći: „Ovo je tvoje. Ovo si ti stvorio. Ne bi ovde ništa bilo da ti nisi došao i sve uradio“, itd. Beše mi milo da slušam to. Ima tu i istine.

Elem, otidosmo uveče malo da se kupamo u banji. Već ima i onih Srba iz Sidneja koji su došli radi godišnjice brata nam Dušana. Ovde je besplatno jer je čovek čije je to bilo napisao u zaveštanju da se nikad ne naplaćuje, te da kopači opala mogu da se kupaju. On verovatno nije ni mislio na turiste i druge, ali mi to koristimo uz njih.

Preko dana je vruće, ali uveče milina Božija. Banja je lekovita, kao i ona u Mori, jer je to isto. Ispod zemlje se nalazi mnogo vruće vode kao i u Mori. Kažu vozači da najviše gume od automobila pucaju kad se vozi oko Mori. Tumačenje je da je zemlja jako topla jer je dole vruća voda. U Mori se bašte seju u jesen, a ne u proleće jer su leta vruća. U Ridžu nema bašta jer je klima surova. Zimi zna da bude ladno, a leti je užasno vruće.

Petak jutro, sveta liturgija. Troje se pričestilo, te po doručku otidosmo po gradu i iskopinama opala. Gde su ljudi kopali i gde kopaju još uvek.

Ovde je dosta vruće, te ako sveća ostane u stalku, tj. čiraku ona se od vrućine sva savije i padne na patos kriva k’o zmija. Ima na, slici čini mi se. Obiđosmo prodavnice, da ne kažem šopove, muzeje, nešto se i kupilo te napred. Petak veče, opet kupanje. Divota Božija.

Чланак Dugo putovanje u Lajtning Ridž (2): Gradska tabla sa upitnikom се појављује прво на Vesti online.

Original Article