Dr Miloš Petronijević i Dr Svetlana Vrzić Petronijević: Do bebe, u sigurnim rukama

Spec. ginekologije i akušerstva Prof. dr Miloš Petronijević i Prof. dr Svetlana Vrzić Petronijević

U ranoj mladosti, žene se u urbanim sredinama odlučuju za karijeru. Na izmaku treće decenije, kada shvate da biološki sat otkucava, požele da se ostvare i kao majke. Najveći broj žena koje se suočavaju sa problemom steriliteta su starije od trideset godina. Na putu do materinstva, pošto su obišle nekoliko klinika u ginekološkoj ordinaciji “Petronijević” pronalaze tračak nade.

Ordinaciju vode profesori Medicinskog fakulteta u Beogradu, Dr Miloš Petronijević i Dr Svetlana Vrzić Petronijević. Dr Petronijević je načelnik Odeljenja visokorizičnih trudnoća Klinike za ginekologiju i akušerstvo KC Srbije. Iza sebe ima na hiljade uspešno izvedenih trudnoća i porođaja. Dr Svetlana Vrzić Petronijević se izmedju ostalog dve godine usavršavala na Univerzitetskoj dečijoj klinici u Tiršovoj, gde je stekla zvanje subspecijaliste perinatologije i jedna je od najvećih stručnjaka iz oblasti fetalne ehokardiografije i otkrivanja urođenih mana fetusa. Načelnik je Poliklinike za perinatologiju, Klinike za ginekologiju i akušerstvo KCS . Ordinacija koja je počela sa radom pre petnaest godina, danas se uspešno bavi lečenjem određenih formi steriliteta. Bilo da je reč o ispitivanju uzroka neplodnosti, praćenju trudnoće i prenatalnoj dijagnostici, godišnje se ovde pregleda više od hiljadu žena.

Pregled Spec. ginekologije i akušerstva Prof. dr Miloš Petronijević

Kod lečenja neplodnosti neophodno je isključiti infekcije, proveriti prohodnost jajovoda, videti da li postoji ovulacija, utvrditi hormonski status i ispitati partnera. Na osnovu ovih parametara, utvrđuje se u kom pravcu treba ići.

Dr Vrzić Petronijević kaže da se prohodnost jajovoda može ispitati ultrazvukom, koji je bezbedna i bezbolna metoda. Ukoliko su razlozi infertiliteta mehaničke prirode, uklanjaju se histeroskopijom koja je dijagnostička i hirurška metoda,ili laparoskopijom koja je “zlatni” standard ginekološke dijagnostike i hirurgije.

–Pored sagledavanja oblika materice, prohodnosti jajovoda i postojanja ovulacije, ukoliko postoji neka mehanička prepreka, laparaskopskom metodom se u istom aktu otklanja. Ovom minimalno invazivnom hirurškom tehnikom se otklanjaju ciste, priraslice, endometrioza, miomi sl. To je ujedno i “ulaznica” za vantelesnu oplodnju.

U primeni je histeroskopija, koja se kao ambulantna procedura, po rečima dr Petronijevića, obavlja u opštoj, kratkotrajnoj anesteziji.

Prof. dr Svetlana Vrzić Petronijević

–Optikom ulazimo u matericu i utvrđujemo izgled materične šupljine i sluzokože. Ukoliko postoje polipi ili miomi, istovremeno se mogu ukloniti. Takođe, reseciraju se i otklanjaju anatomske promene ukoliko postoje, u smislu pregrada na materici koje mogu da komplikuju začeće ili razvoj trudnoće. Ovom minimalno invazivnom metodom uklanjaju se i drugi, manji problemi koji mogu biti uzrok steriliteta. Takodje bitno je proveriti hormonski status, stanje reproduktivnih hormona, test opterećenja šećerom, ispitati funkciju štitne žlezde.

Kao uzrok steriliteta često se navodi insulinska rezistencija?

Javlja se u sklopu sindroma policističnih jajnika, koji neretko karakteriše povećana telesna masa i izostanak ovulacije, uz promene na materičnoj sluzokoži. Nekada je dovoljno da se dijetetskim režimom reguliše telesna masa i smanji količina masnog tkiva u organizmu, što utiče na uspostavljanje redovne menstruacije, odnosno normalne ovulacije . Ukoliko je problem bila samo insulinska rezistencija, do začeća dolazi brzo. Međutim, u toku ispitivanja uzroka steriliteta često otkrivamo i poremećaj funkcije štitne žlezde. Pa se odgovarajuća terapija odredjuje u saradnji sa endokrinologom.

Da li se dešava da kasnija dijagnostika demantuje vaše prvobitne sumnje ? Da se kao uzrok, ispostavi nešto sasvim drugo?

Insulinska rezistencija prvenstveno se rešava promenom životnih navika. Nekada je dovoljna promena u načinu ishrane da bi se postigla fertilnost ali ne treba izbegavati ni medikamentoznu terapiju jer često predstavlja pouzdano rešenje za tretman steriliteta kod sindroma policističnih jajnika.

U medicini dva i dva nisu uvek četiri. Dobar deo tih problema ide iz glave. Dešavalo se da uradimo sva ispitivanja, jednog i drugog partnera. Problem ne postoji a trudnoće nema. Radi se inseminacija, opet ne dolazi do začeća. A kada se par odluči za vantelesnu oplodnju, trudnoća se dogodi, neočekivano, na iznenađenje budućih roditelja i nas doktora. Smatra se da je 13 posto uzroka neplodnosti, neutvrđene, idiopatske priorode. To su one situacije kada je sve u redu a trudnoća se ne dešava. I nastaje onog trena kada se prevazidje psihička barijera.

Zvanično u medicini, to su tzv. “neobjašnjivi” razlozi ?

Inseminacija nije skupa, ni bolna ali je radimo samo ukoliko procenimo da za nju postoje uslovi, posle detaljnog ispitivanja oba partnera. U lečenju steriliteta vreme brzo ističe, želimo da budemo efikasni. Ne rasipamo vreme i ne posustajemo .

Žene se danas kasnije opredeljuju za rađanje a biologija neće da čeka. Kada žena shvati koliko ima godina i da se još nije ostvarila kao majka, hoće to da realizuje preko noći i tog trenutka. I sebe dovodi u psihičku blokadu. U 13 posto uzroka steriliteta koji se zvanično deklarišu kao neobjašnjivi su psihološki faktori. Ali nisu ni svi psihološki. Dešava se da nema ni tih psiholoških barijera, sve drugo je fiziološki u redu a trudnoće nema. Tu ulazimo u nepoznanicu, suočavamo se sa činjenicom da ni medicina nije svemoćna, da postoji nešto što je jače od nauke i da treba slušati prirodu.

Koje su to nedoumice budućih majki, kada vam se obrate?

Malo je mladih žena koje nam se obraćaju za savete oko trudnoće. I malo je mladih žena uopšte koje se odlučuju na rađanje. Žene koje rađaju u mladim godinama uglavnom žive u manje urbanim sredinama. Ali čak i u tim manje razvijenim krajevima danas se starosno doba rađanja pomera na gore.

Retko nam se obraćaju žene pre trudnoće, kako bi se nešto raspitale, posavetovale. U ovoj ordinaciji, to se retko dešava. Ali nam dolazi puno žena koje su obišle nekoliko ordinacija i obavile masu pregleda. Prodju veliki krug i dođu kod nas. Treba znati da ni svi pregledi nisu standardizovani, identični, nisu ni svi pristupi isti, niti svi lekari. U našoj ordinaciji, malo se i matematički razmišlja, konkretno. Otvoreni smo, jasno saopštimo šta treba preduzeti da bi se rešio problem. Ne odustajemo i ne predajemo se lako. A pacijentkinje procene da li im odgovara naš pristup. I ostaju sa nama do kraja, ulivamo im sigurnost i ne damo im da odustanu.

Koliko se poslednjih deset godina, napredovalo u rešavanju problema steriliteta?

Jeste u lekovima i tehnologiji ali epohalnog napretka, nema. Rezulati jesu bolji, to pripisujemo iskustvu struke. Promenio se i pogled na lečenje. Doniraju se jajne ćelije, “pozajmljuju” se ili čak transplantiraju materice. U zapadnim zemljama se smatra da jajne ćelije žena posle 40. godine nisu dobrog kvaliteta. Pa sterilitet nakon 40. godine starosti žene, rešavaju pozajmljenim jajnim ćelijama mladih žena koje su donori. Ovakvim pristupom, žena zakonski postaje majka, ali genetski tuđem detetu. Korišćenje sperme donora iz banke sperme, dakle ne svog partnera, takođe je opcija. Jedno od rešenja je i surogat materinstvo, sa svim mogućim kombinacijama polnih ćelija. Humana reprodukcija 21. veka predstavlja odraz tehnološkog i naučnog napretka i veliki etički, moralni i pravni izazov u odnosu na porodicu, majku i pre svega dete.

Kod nas je to u povoju?

Prof. dr Miloš Petronijević i Prof. dr Svetlana Vrzić Petronijević
Smatramo da, čista savest i miran san, nemaju cenu

Nije postojala banka jajnih ćelija, pa nije ni postojala ni mogućnost da se jajna ćelija donira. Ali dešava se da naše žene odu u neku od zemalja gde je to postala praksa, sve dogovore on line. Ovde urade pripremu, tamo se izvrši transfer oplođene jajne ćelije. Potom se ovde prati trudnoća i sve što je kasnije potrebno.

Da se vratimo domaćoj praksi. Začeće uspe! Saopštite radosnu vest. Šta dalje?

Izostanak menstruacije nakon tretmana najčešće je i prvi simptom trudnoće i u najvećem broju slučajeva ultrazvukom se to i potvrdi. S obzirom da pratimo ceo proces, u mogućnosti smo da predvidimo period mogućeg začeća i predložimo odgovarajuću terapiju. Ovo je važno jer je neophodna primena određenih vitamina koji su ključni za pravilan razvoj ploda. Na prvom mestu, folne kiseline, koja je izuzetno važna za razvoj centralnog nervnog i kardiovaskularnog sistema ploda. Utiče na pravilno razdvajanje genetskog materijala i pravilno razmnožavanje mladih ćelija, na samom početku trudnoće. Praktično kada žena još nema saznanja da je trudna, negde u vreme izostanka očekivane menstruacije. Stoga sa korišćenjem folne kiseline, treba početi i tri meseca pre začeća. Važno je uzimanje i drugih vitamina, pravilna ishrana, uzdržavanje od nikotina, alkohola i bilo kakvih lekova na svoju ruku.

Pregledi i praćenje trudnoće?

Redovne kontrole nivoa šećera u krvi i krvnog pritiska u trudnoći od velikog su značaja jer se tako pravovremeno prepoznaju moguće ozbiljne komplikacije, koje su naročito česte kod starijih trudnica.

Primenjujemo sve testove i kontrolu praćenja prema najsavremenijim svetskim protokolima. Pregled anatomije ploda ultrazvukom je zlatni standard, kao i detaljni pregled srca ploda, fetalnom ehokardiografijom. Kod žena starijih od 35 godina poželjno je da se ispita genetska osnova ploda, jer se kod starijih trudnica eksponencijalno povećava broj genetskih grešaka, naročito Daunovog sindroma. Najpouzdanija metoda za genetsko ispitivanje ploda,u smislu pouzdanosti podataka koje možemo dobiti u odnosu na rizike od intervencije je amniocenteza. Nije bolna, ali jeste invazivna jer se iglom ulazi kroz trbušni zid u matericu, uzima uzorak plodove vode i šalje na analizu. Radi se između 16.-20. nedelje trudnoće, ali postoji rizik, jer može dovesti do gubitka trudnoće. Zato je važno izbalansirati rizik intervencije od koristi koje njom dobijamo. Pre toga, možemo primeniti biopsiju hormonskih čupica, koja se radi između 11.-14. nedelje trudnoće, ukoliko drugi testovi u ovoj fazi trudnoće ukažu da postoji mogućnost da plod ima genetsku anomaliju. Ova metoda je pogodnija jer je prekid trudnoće u ovoj starosti jednostavniji. Genetska ispitivanja se mogu izvršiti testovima iz krvi majke koji su u potpunosti neinvazivni, oni ne mogu zameniti amniocentezu ali su pouzdani ukoliko se ne pokaže genetska anomalija. Amniocentezu i biopsiju hormonskih čupica treba raditi ukoliko postoje indikacije, kada se nakon primene neinvazivnih testova dobiju loši rezultati. Uz visoku stručnost, pažnju i sigurnu ruku doktora bezbednost primene ovog metoda po plod je maksimalna. Rizik od spontanog pobačaja je nizak i identičan onom kao i kada nije bilo invazivnih intervencija.

Vaši pacijenti su svih uzrasnih doba?

Naše pacijentkinje danas su i ćerke čije smo majke porodili i koje su već stasale za sopstvenu decu, kao i žene u menopauzi  i poznim godinama. Dolaze nam pacijenti iz unutrašnjosti Srbije, Republike Srpske, Crne Gore, samostalno ili ih kolege upućuju kod nas, na konsultativne preglede. Ali i pacijentkinje koje su se odselile u inostranstvo i ne propuštaju da dodju na kontrolu kada su u Beogradu. Naša je obaveza da se kontinuirano usavršavamo na međunarodnim kongresima i stručnim sastancima, na kojima učestvujemo i kao predavači po pozivu. Nedavno smo bili u Švajcarskoj, u Cirihu, gde smo imali prilike da sarađujemo sa najvećim imenima svetske fetalne medicine današnjice. Naši pacijenti dobijaju sve usluge i stručnost po protokolima koji važe i na Zapadu.

Radite u državnoj bolnici. Pacijenti vam veruju! Koji bi bio vaš moto u radu?

Smatramo da, čista savest i miran san, nemaju cenu.

S.N.

www.ordinacija-petronijevic.rs