Do nekretnine u ranim četrdesetim

T. Ostojić
Foto: Ilustracija

Najava Skota Morisona da će u slučaju pobede na izborima koaliciona vlada omogućiti kupcima prvih kuća da iskoriste sredstva iz penzionog fonda (super) kao depozit, izazvala je različite reakcije ekonomista.

Mnogi smatraju da bi ovo dovelo do novog skoka cena. Pored toga, stručnjaci tvrde da kreatori politike treba da razmotre implikacije mera koje iscrpljuju ušteđevinu ljudi za penziju (a zauzvrat bi mogle da dovedu do toga da se više Ozija u budućnosti oslanja na starosnu penziju), i koje podstiču potražnju za stanovanjem.

Trenutno je potrebno više od decenije da prvi kupac kuće uštedi depozit za kupovinu nekretnine. Ukoliko to uspeju, već su u 40-im godinama.

Naime, podaci Australijskog biroa za statistiku (ABS) pokazuju da je prosečna starost prvog kupca kuće sada 36 godina.

Najnoviji podaci ABS pokazuju da je prosečan iznos u super fondu za osobe između 35 i 44 godine bio 62.400 dolara (bez obzira na pol). S tim da je taj iznos za muškarce veći, i iznosi 80.000, a za žene 53.000 dolara.

Međutim, za osobe od 25 do 34 godine, prosečan balans supera je daleko niži – oko 25.000 dolara. Za muškarce je ovaj iznos, u proseku 25.500, a za žene 22.000 dolara.

Praktično, većina mladih ljudi nema ogroman iznos ušteđen za penziju, a uzimanje 50.000 dolara, koliko bi maksimalno mogli na osnovu najavljene štednje, prema mišljenju ekonomista za mnoge od njih bi značilo potpuno iscrpljivanje sredstava u super fondu.

U slučaju da bude ponovo izbrana kolaciona vlada i od jula 2023. dozvoli prvim kupcima kuća da dobiju do 40 odsto sredstava iz svog penzionog fonda ili maksimalno 50.000 dolara, šta se onda dešava?

Model Australijskog instituta pokazuje da je verovatno bolje da se novac ostavi u penzionom fondu.

Naime, prosečna godišnja stopa rasta cena kuća (glavni gradovi) u poslednjih deset godina je 8,4 odsto, dok je prinos za one koji su investirali preko najvećeg australijskog super fonda, Australian Super (prosečno uravnoteženi fond), bio 9,7 odsto godišnje.

Međutim, ovo modeliranje dolazi s velikim ograničenjima.

Prema višem ekonomisti Australijskog instituta, Metu Grudnofu, poređenje nečega što ima upotrebnu vrednost, kao što je kuća s investicijom, sa ulaganjem u super fond je – teško.

Pa i pored toga, Grudnof je uradio modeliranje koristeći podatke o cenama kuća ABS-a i koristeći Australian Super kao prosečno uravnoteženi fond.

Pokazalo se da je neko pre deset godina ostavio 50.000 dolara za penziju, danas bi to vredelo 126.539 dolara.

Da su pre deset godina iskoristili 50.000 dolara za kupovinu nekretnine ona bi sada vredela 91.579 dolara (na osnovu proseka za osam glavnih gradova).

Situacija se komplikuje ako se uzme u obzir činjenica da se zarada u super fondu oporezuje sa 15 odsto, dok je porodična kuća oslobođena poreza (kada je prodajete, na njoj nema kapitalne dobiti).

Modeliranje Australijskog instituta pokazuje da čak i u tom scenariju, da je neko pre deset godina ostavio 50.000 dolara u super, sada bi imao 112.346 dolara.

Osim toga, Grudnof ukazuje na još par stavki. Prvo, često se na kraju televizijskih reklama super fondova čuje: “prošli učinak penzijskog fonda ne odražava budući učinak penzijskog fonda“.

Drugo, nisu se svi super fondovi pokazali tako dobro kao Australian Super prosečno uravnoteženi fond.

Konačno, postoji mogućnost da cene kuća rastu i da će za deset godina nekretnine vredeti mnogo više.

Međutim, Grudnof kaže da rast cena kuća ne pomaže vlasniku jer ako i kada prodaje, vraća se na tržište nekretnina gde kupuje kuće po višoj ceni. Sem toga, prema njegovim rečima, niko za 50.000 dolara neće moći da kupi kuću već samo da ima učešće za kredit .

S druge strane, odluka da držite novac u super fondu, znači da vam i dalje treba stan za život, zato je potrebno uzeti u obzir i kiriju.

Pa i pored toga, prema mišljenju Grudnofa, ulaganje novca u super bi omogućio bolji povrat u poslednjih deset godina.

Pandemija “istanjila“ fondove

Savezni političari su prepoznali da postoji “apetit“ među Ozijima, posebno mladim ljudima, koji žele da uđu na tržište nekretnina, i zavuku ruku u svoj super kako bi platili trenutne troškove, poput stanovanja.

Tako je tokom zatvaranja Australijancima bilo omogućeno da izvuku 20.000 dolara iz svog penzionog fonda.

Između 20. aprila 2020. i 31. decembra 2020. savezna vlada je primila 4,78 miliona aplikacija od Australijanaca za pristup njihovom superu, od kojih je 4,55 miliona odobreno za 3,05 miliona ljudi, što ukupno iznosi 37,8 milijardi dolara za super.

To je iscrpelo super bilanse, a industrija super fondova tvrdi da će zbog toga mnogima biti gore.

Original Article