Zabava uz Srbe i Škote

Poznato je da se naši klubovi rado odazivaju na pozive Švajcaraca da predstave srpski folklor i tradiciju, a takođe i našu nacionalnu kuhinju. SKK „Sveti Sava“ iz Altštetena u istočnoj Švajcarskoj izgradio je imidž u regionu i često dobija pozive za parti-servise, na kojima članovi pripremaju uglavnom roštilj i razna naša jela. Nedavno su se odazvali pozivu firme Opel Cind iz Marbaha, koja je u obližnjem zamku slavila dan firme. Članovi našeg kluba su bili zaduženi za hranu, a članovi jednog škotskog udruženja da organizuju tradicionalne, zabavne igre iz svoje zemlje. Uz njihov ples u kiltovima (šarenim skuknjama) bilo je i takmičenja u gađanju strelom u metu, bacanju trupca i drugih igara. Markus Cind, direktor firme Opel Cind, kaže da su i ranije sarađivali sa klubom „Sveti Sava“ iz Altštetena. – Ovo je po drugi put da srpski klub dolazi na naše fešte i veoma smo zadovoljni i zahvalni što su i ovog puta pokazali sposobnost u spremanju pečenja s ražnja i drugih đakonija. Verujem da ..

U opancima na Oktoberfest

Naši ljudi širom Švajcarske su u klubovima, restoranima, staračkim domovima i drugim mestima obeležili kraj Oktoberfesta. Obučeni u tradicionalne bavarske nošnje, ali i sa dodacima naših nošnji, uživali su u lepom ambijentu, dobroj hrani, a najviše u hladnom pivu, glavnom simbolu Oktoberfesta. Dragan Istodorović iz Ciriha, glavni kuvar u tom staračkom domu, kaže: – Servirka Sandra Nukić i ja smo salu za ručavanje u staračkom domu u Cirihu dekorisali u stilu Oktoberfesta. Obukli smo tradicionalnu nošnju i tako malo ulepšali dan penzionerima u staračkom domu – Došli smo kod našeg ugostitelja u restoran u Niderlencu koji je organizovao Oktoberfeštu. Obukao sam nošnju kako priliči ovoj manifestaciji, atmosfera je predivna, ali nije moglo bez šajkače, tkanice i opanaka – kaže Nenad Milenković iz Lupfiga kod Badena. – Nalazimo se kod Mladena, našeg dobrog prijatelja, u njegovom restoranu. Prvi put organizuje ovako nešto i atmosfera je stvarno odlična – kaže Voja Panić iz Adlikona kod Rege..

Kad nema grgeča dobra je i mrena

Dušan Đokić je rodom iz Cerova kod Kruševca, a u Švajcarskoj je od 1986. godine i gotovo od prvog dana kada je stigao u Vajnfelden hobi mu je ribolov. U sredu posle podne otišao je na reku Rajnu u Rajhenau, između Vintertura i Šafhauzena da peca mrene. Imao je ribolovačku sreću i za tri sata, od 16 do 19 časova je upecao sedam mrena koje su sve zajedno težile 14 kilograma i 450 grama. – Mrene sam upecao na pelet, neću da krijem, to je veštački mamac za ribe u vidu kuglica. Najduža mrena je imala 72 centimetra, nisam je izmerio koliko je teška, ali verujem da je negde oko četiri kilograma. Najviše volim da pecam grgeča i štuku, ali volim i ostale ribe, sve zavisi šta naiđe – kaže Dušan. Чланак Kad nema grgeča dobra je i mrena се појављује прво на Vesti online.

Zaveštanje zavičaju

Udruženja srpskih pisaca u Švajcarskoj (USPŠ) organizovalo je prezentaciju zbornika „Zaveštanja 2019“. Ovo je 16. zbornik, sa puno pesama i proznih radova koji su izmamili aplauze više od 70 pisaca i ljubitelja pisane reči. I ovog puta su se okupili naši stvaraoci iz čitave Evrope, i to u hotelu Oksen u Ucvilu čiji je vlasnik naše gore list Luka Lazić. Pored domaćina iz Švajcarske bili su prisutni pesnici i pisci iz Nemačke, Austrije, Srbije i Republike Srpske. Mr Živko Marković je rekao da ono što rade i članovi USPŠ ostaje kao trajni trag prisustva Srba u Švajcarskoj. U prvom bloku svoje radove su predstavili pisci iz Švajcarske, a u drugom gosti iz Udruženja pisaca Sedmica iz Frankfurta, Literarnog udruženja „Zdravko Đekić“ iz Vajblingena kod Štutgarta, Literarnog udruženja „Desanka Daška Čizmić“ iz Minhena, zatim Snježana Lukić Kukić iz Flahaua u Gornjoj Austriji, Slavica Klein iz Lasea blizu Beča, Milica Ilić Zarić iz Beča i Gordana Pirel Zejnilagić, rodom iz Sarajeva. Bilo je o..

Uz muziku složne sve nacije

U Kulturnom klubu Sloga iz Arbona, u kome se sakupljaju ljudi sa prostora bivše Jugoslavije, organizovano je muzičko druženje, a gost večeri bio je estradni umetnik Enes Begović. Druženje je uz dobru muziku trajalo do kasno uz noć, a bilo je i balkanskih specijaliteta sa roštilja. – Ovo je naše prvo okupljanje i muzičko druženje posle letnjih odmora. Pošto imamo velike prostorije, uz to i prostoriju za kuglanje, zabave organizujemo u našem klubu. Već je poznato svuda u Švajcarskoj da imamo članove različitih religija, muslimane, pravoslavce i katolike. Zato se naše udruženje i zove Sloga jer u klubu vladaju na prvom mestu sloga, prijateljstvo i lepo druženje, bez ikakvih incidenata. Za ovu priliku smo u goste pozvali Enesa Begovića i na naše zadovoljstvo prostorije su pune. Večeras imamo goste poreklom iz svih krajeva bivše Jugoslavije koji vole Enesove pesme, i Srbe i Hrvate i Bošnjake – kaže Milenko Cvjetković, predsednik kluba Sloga koji je rodom iz Dvorova. – Koleginica Dragana ..

Ikone ukrasile Altšteten

U okviru Međureligijske nedelje dijaloga i akcije, IDA 2019, u Altštetenu, u kantonu St. Galen u istočnoj Švajcarskoj, više klubova različitih nacija na kreativan način je predstavilo religije kojima pripadaju, kako su ti klubovi integrisani i čime se njihovi članovi bave. Pod brojnim šatorima predstavljene su svetske religije, prikazane kulture više naroda i njihova kulinarska raznolikost. Među učesnicima ove manifestacije bio je i Srpski kulturni klub „Sveti Sava“ iz Altštetena pod čijim šatorom su predstavljene srpske narodne nošnje, ikone i turistička mesta u Srbiji. Manifestacija je trajala dva dana, a Ljubiša Mirić, potpredsednik SKK „Sveti Sava“, kaže da je prvog dana više od 300 učenika i nastavnika posetilo učesnike manifestacije IDA 2019. – Imali su priliku da upoznaju više religijskih zajednica koje postoje u Altštetenu, kao što su: pravoslavna, koju smo mi predstavljali, katolička, protestantska, islamska, jevrejska, hinduistička i tamilska religija – navodi Mirić. Grupe..

Rođaci po srcu

Borivoje i Živana Radić iz Davidovca nadomak Paraćina, koji su u Švajcarskoj već četiri decenije, pre 16 godina u svojoj kući su udomili porodicu Milorada i Stanice Brajković i njihove sinove Svetislava i Dragana, rodom iz okoline Peći. Iako nisu napravili ugovor, među njima od tada sve funkcioniše besprekorno, a odavno žive kao jedna porodica. Radići kažu da da se Brajkovići domaćinski odnose prema njihovoj imovini i da im je kuća u sigurnim rukama dok su u Cirihu, a Brajkovići vele da su im Radići pomogli kao nijedan njihov krvni srodnik, iako su neki njihovi rođaci baš bogati, ali nikada ih nisu pozvali ni da pitaju kako su, a kamoli da im pomognu. – Kao da nas je neka kosmička sila ili šta već uputila jedne na druge. Moj stric Stanko, koji me je odveo u Cirih, rekao mi je da su Brajkovići ostali bez doma jer je prodata kuća u kojoj su živeli. Pošto su moja majka Draginja i otac Vladimir preminuli, kuća u Davidovcu je bila prazna i ja sam im ponudio da u njoj stanuju. Na sreću, sad..

Svi smo jedna porodica

Posle nedavno uspešnog nastupa ispred COOP centra u Dietlikonu, članovi ANI „Abrašević- Ć “ iz Vetingena, organizovali su druženje u prirodi. U drvenoj baraci nadomak Nojenhofa okupilo se oko 70 članova sa decom, družili se, igrali i dogovarali planove do kraja godine i sve to iz bogatu trpezu i piće koje se hladilo u vodi koja je tekla iz česme. Na ovom druženju koje je trajalo jutra pa sve do kasno posle podne među ostalima su bile i porodice Blagojević, Milenković, Panić, Zurić, Petrović, Mitrovski i druge. Najviše su se radovali mališani koji su ceo dan igrali loptom razne dečje igre i šetali po šumi. A kad su ogladneli bile su spremne razne đakonije koje su spremale vredne majke, a očevi su se pobrinuli za roštilj. – Ovo je lepo druženje posle letnje sezone, roditelji i prvi ansambl su sve finansirali, a za decu je besplatno. Nama nije uvek želja da sve bude besplatno, ali naravno ima i kada je tako. Na primer, večera za članove koji su radili na Vetinger fešti, početkom jula ove..

Vrata Vizantije u Veneciji

Porodica Stanišić koja živi u Rajnahu u Švajcarskoj deo odmora provela je i van Srbije, a odredište je bilo svetski poznato – Venecija. U gradu koji je prepun atrakcija za turiste njihova prevashodna želja bila je da posete baziliku Santa Maria della Salute, koja je toliko očarala pesnika Lazu Kostiću da je lepotu crkve poistovetio sa sećanjem na lepotu svoje Lenke. Nezaobilazne maske i vožnja gondolom daju gradu posebnu čar, ali Stanišićima je nešto drugo privuklo pažnju, nešto što nisu očekivali da vide u Veneciji i što ih je baš prijatno iznenadilo. – Pažnju nam je privukla radnja u čijem smo izlogu prepoznali nešto nama blisko, brojanice i ikone. Ikone Svetog Nikole, Svetog arhangela Mihaila, Presvete Bogorodice ukrašavale su izlog radnje simboličnog naziva Vrata Vizantije (La Porta di Bisanzio) . Ušavši u radnju, saznali smo da su vlasnici Ljupčo i Irena Andonovski iz Makedonije. Ljupčo je prethodno 17 godina radio u Crkvi Svetog Đorđa u Veneciji, koja je prva pravoslavna crkva ..
U školskoj baraci u šumi nedaleko od Vajnfeldena nedavno održana je radionica pod sloganom Lepo lice ćirilice. Organizator je Savet roditelja Srpske dopunske škole iz Vajnfeldena uz podršku i sufinasiranje Uprave za dijasporu i Srbe u regionu koja deluje pri Ministarstvu spoljnih poslova Srbije. Ovo je prvi od nekoliko projekata koji treba da doprinesu da se ćirilično pismo sačuva od zaborava. U prostoru koji je baš namenjen za boravak dece sastali su se učenici iz više srpskih dopunskih škola i njihovi roditelji. Deca su uz pomoć roditelja da crtala, pisala ćirilična slova na drvetu, papiru i staklu. Završeni radovi postavljani su na zid barake. Posle završene radionice roditelji su spremili zajednički ručak, a deca su uživala u igri. – Održali smo kreativnu radionicu u prirodi. Na ovaj način želimo da negujemo ćirilicu, podstičemo decu da uče i pišu ćirilična slova, da crtaju i pokažu svoju kreativnost na razne načine i na kraju da se druže. Videli smo da je pored crtanja bilo zastu..