Gostovanje dr Neleta Karajlića 5. novembra u Srpskom kulturnom centru u Vukovaru, a organizovano u okviru „Nedelje srpske knjige“, izazvalo je veliko zanimanje publike. Sala SKC-a bila je premalena da primi sve one koji su došli na promociju njegove tri knjige. Dr Nele Karajlić i ranije je dolazio u Vukovar, ali je ovo njegovo prvo pojavljivanje u ovom gradu u ovom veku.
Zadnji put bio je 1997. godine i to u ulozi muzičara, a ovoga puta, nakon pune 22 godine došao je u ulozi književnika.
– Osećam se jako uzbuđeno, to moram da priznam, i kada su mi ponudili da svoje knjige predstavim u Vukovaru proradile su mi emocije. Kada smo prolazili ovim putem od granice prema gradu mom menadžeru nabrajao sam sela u kojima sam svirao sa Zabranjenim pušenjem. Sva ta sela napamet znam i kao da me neko vratio u osamdesete godine – izneo je svoje prve utiske po dolasku u Vukovar nekada muzičar, a danas pisac dr Nele Karajlić.
Iako je nekada žario i palio ovim prostorima kao frontmen Zabranjenog puše..
Na istočnom delu Pakraca 1991. godine devastirano je i uništeno tridesetak sela. Uništena je kompletna infrastruktura, a uništena su i porodična imanja i kuće. Stanovništvo ovih krajeva je izbeglo u Republiku Srpsku, Srbiju ili u treće zemlje i sada na ovom velikom području živi samo nešto oko 600 stanovnika. Obnova je krenula kasno, reelektrifikacija prekasno zbog čega je i povratak bio veoma slab. Četiri sela sa ovog područja još uvek su bez struje, a bez struje je i život u njima gotovo nemoguć, sveden samo na puko preživljavanje.
Međutim, nedostatak električne struje nije jedini problem. Do ovih sela teško je i doći jer putevi nisu asfaltirani i gotovo su neprohodni i leti, dok je zimi do njih nemoguće doći. Ali, ljudi se ipak nadaju da bi dolazak struje mnogo toga promenio. Reelektrifikacija ova dva sela dala bi značajan impuls ovdašnjim poljoprivrednicima i izbeglom stanovništvu da se vrate na ova područja i da na njima opstanu.
– Trudom kluba zastupnika SDSS-a uspeli smo da do..
Brojne delegacije opština, gradova, antifašističkih udruženja kao i delegacija Zajedničkog veća opština položille su vence kraj spomenika palim borcima Bolmanske bitke koji se nalazi malo van samog mesta te kraj spomenika koji se nalazi u samom centru ovog baranjskog sela.
Bolmanska bitka važna je po tome što je jedna od poslednjih bitaka koja je savezničkim jedinicama među kojima su bili Jugoslovenska, Crvena i Bugarska armija otvorila put prema zapadnom frontu. Jugoslovensku armiju činili su borci iz vojvođanskih brigada.
– Ušli smo u Bolman i opustili smo se. Naši vojnici su delimično bili na Dravi. Uspavali su se, a nemačka armija je težila da pomogne opkoljenoj Budimpešti. Pošto prva i druga sovjetska armija nije mogla da probije front kod Budimpešte, Nemci su ušli u Bolman i dalje do Beremenda, ali nisu uspeli da spasu naftna polja kod Nađkanjiže jer su Sovjeti bili brži. Sovjetima je trebala nafta za daljne napade u Austriji jer je Beč bio centar napada. Rat smo završili na pl..
Projekat „Zelene staze Dunava i Drave“ koji kao nosilac pokrenula opština Erdut najveći je u smislu potrebnih finansijskih sredstava, jer su za njegovu realizaciju predviđena ulaganja u iznosu od 13.163.900 kuna. Reč je o planu kojim se opština nastoji da privuče što veći broj turista, ali je istovremeno potrebno da pojača obrazovni kapacitet i osmisli bolje upravljanje posetiocima. Ovaj cilj spojio je opštinu Erdut i grad Belišće koji su partnerski krenuli u realizaciju ovog veoma zanimljivog i značajnog projekta.
Poduhvat je veoma kompleksan jer podrazumeva niz aktivnosti, a jedna od bitnijih je izgradnja Ekološko-edukativne staze „Porić“ i realizuje se upravo na području opštine Erdut. Ugovor za izvođenje radova potpisan je 24. oktobra u Dalju, a narednih dana izvođač Hado Tehnik d.o.o krenuće u izgradnju nove staze od Erduta do Aljmaša.
Zanimljivo je da se novi projekat savršeno nastavlja na postojeću „Poučnu stazu“ izgrađenu kod Erdutske kule, te će i nova staza „Porić“ biti izg..
U odnosu na vreme od pre tri decenije, u Miočiću je sve drugačije, samo je seoski hram Svetog Jovana Krstitelja gotovo isti. Stražari nad selom, čuvajući uspomene na neka lepša vremena, kada je ono bilo puno života.
Petar Vuković iz Miočića ima sedamdeset i tri godine. Pamti ovaj Dalmatinac svoje selo još kad je u njemu bosonog trčao po livadama, igrajući se sa svojim vršnjacima, kojih je u to vreme bilo mnogo.
– Bilo je lepo, puno života, dece… Svega je bilo. Ne bih ga zamenio ni za šta na svetu. S obzirom na broj stanovnika, koji je tada živeo u selu, mislim da veće lepote nije bilo. Drnišani su Miočić zvali „Mali Pariz“. Jer, selo je na takvom položaju da bi mu svi pozavideli, a pogled na Miočić i pogled iz Miočića su neprocenjivi. Petrovo Polje nam je na dlanu, vidimo ga i uživamo u tom pogledu, jer je selo na uzvišici s jedne strane Petrovog Polja, dok je Drniš na uzvišici, ali s druge strane ovog lepog i plodnog polja. Kamen, ugrađen u naše kuće, nekada se belio kao sneg, da je..
U periodu kada je zbog pandemije skoro sve stalo, a mnogi projekti obustavljeni, Savez Rusina Republike Hrvatske osmislio je u datim uslovima lako ostvariv projekat. Lutke ne dišu, ne kašlju, ne kišu i ne nose maske te ne prenose ljudima koronavirus pa su zbog toga idealni modeli za nesvakidašnju reviju narodnih nošnji.
Izložba je postavljena u prostoru stare robne kuće i jasno je vidljiva prolaznicima na vukovarskom gradskom korzu. Narednih mesec dana građani mogu da zastanu i pogledaju šta su im priredili predstavnici nacionalnih manjina sa područja Vukovarsko-sremske županije. Uz Rusine, ovoj izložbi odazvali su se i Srbi, Mađari, Slovaci, Bošnjaci, Ukrajinci, Nemci i Albanci.
– Savez Rusina je počeo svoje organizacione delatnosti još prošle godine kada je sa ostalim narodima organizovao Sajam knjiga i izdavaštva nacionalnih manjina finansiranim putem Saveta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. Čast nam je i zadovoljstvo da smo ponovo obezbedili sredstva preko Saveta i za ovu..
Otkako je i nas, a i ostatak sveta, zadesio ovaj nesretluk od virusa uvedene su određene mere koje su naš dosadašnji način života i mnoge naše navike iz korena promenili. Sve je stalo, fabričke mašine, avioni, vozovi, automobili, uslužne delatnosti, a ljudi se zatvorili u četiri zida i izlaze samo da obave krajnje neophodne poslove ili da kupe nešto u prodavnici, i to uglavnom hranu i higijenske potrepštine.
Nigde više nema zadržavanja, nema priče, nema rukovanja, nema grljenja, a pogotovo ljubljenja. Ni u primislima. Ljudi se zaobilaze u širokom luku, čak se ni u oči ne gledaju i kada se mimoilaze u strahu od nevidljivog i, kako nas uveravaju, vrlo nepredvidljivog, neprijatelja zaustavljaju dah, a mnogi na lice navlače maske koje spremne drže negde ispod brade. Ako neko, ne daj Bože kihne ili se nakašlje beže od njega kao da je gubav. Po povratku kući vrata otvaraju laktom ili u boljem slučaju nogom, koriste stepenice, a izbegavaju liftove i po ulasku u imaginarnu sigurnost svoga dom..
Generalni direktor Radio-televizije Vojvodine Miodrag Koprivica i predsednik Odbora za informisanje i veru Zajedničkog veća opština Srđan Kolar potpisali su 25. jula u Novom Sadu ugovor o nastavku saradnje pa će emisija „Hronika Slavonije, Baranje i zapadnog Srema“ i dalje biti emitovana na pokrajinskom javnom servisu.
„Hronika Slavonije, Baranje i zapadnog Srema“ je polučasovna emisija koja se bavi životom Srba u Republici Hrvatskoj i predstavlja jedini televizijski format koji se u Hrvatskoj proizvodi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu.
– Proizvodimo 8 do 9 priloga u svakoj emisiji svakih 15 dana. Mi kao jedinstveni isključivo se bavimo problematikom Srba. Kako sam rekao da je to jedinstveni projekat onda možete sami da zaključite da je to izuzetno važno za srpsku zajednicu u Republici Hrvatskoj – rekao je u izjavi za RTV predsednik Odbora za medije ZVO-a Srđan Kolar.
U planu je 26 novih emisija koje će biti emitovane svake dve nedelje. „Hronika“ se na RTV-u emituje od svoje prv..
Prvi napad dogodio se u ponedeljak uveče kada je nekoliko muških osoba presrelo 21-godišnjeg Srbina iz Vukovara, ali je on uspeo da im pobegne i tako izbegne da bude prebijen.
Sledeće večeri četvorica napadača fizički su u Ulici Vijenac Ruđera Boškovića u Borovu naselju napala 39-godišnjaka i 26-godišnjaka iz Vukovara zadavši im više udaraca po glavi i telu. Žrtve napada zatražile su lekarsku pomoć u vukovarskoj bolnici.
– Stajao sam ispred zgrade sa komšijom, inače porodičnim čovekom koji nema nikakve veze sa navijačkim načinom života, kada smo ugledali četiri mladića kako nam prilaze. Nismo reagovali jer nismo primetili da imaju namere da nas napadnu. Nakon što smo videli da će nas udariti, krenuli smo da im pobegnemo, a oni su vikali za nama, jedan me je oslovio prezimenom, dok su nam ostali vikali da smo Delije. Napadača koji mi je povikao prezime prepoznajem kao pripadnika lokalne Torcide – rekao nam je jedan od napadnutih Vukovarčana.
O svemu je obaveštena i vukovarska policij..
Liturgijskim posluženjem i tradicionalnim paljenjem hrastovih grana – badnjaka u dvorištima pravoslavnih hramova obeleženo je Badnje veče. Veliki broj vernika okupio se i u hramu Prepodobne matere Paraskeve na Dobroj vodi u popularnom vukovarskom izletištu Adica. Čin svete liturgije, koja je usledila nakon defilea do ovog svetišta, predvodio je paroh druge vukovarske parohije jerej Vukašin Cvetojević. Na isti način Badnjak je proslavljen i u drugim vukovarskim crkvama, onoj u centru grada, Sotinu i Borovu naselju te na mestu budućeg hrama u prigradskom naselju Lipovača.
Mnoštvo vernika okupilo se i u hramu Prenosa moštiju svetog velikomučenika i arhiđakona Stefana u Borovu gde su svetu liturgiju služili parosi borovski protojerej-stavrofor Čedo Lukić i jerej Dragan Serdar.
– Za naš pravoslavni narod ovo je veliki praznik jer rođenje Hristovo predstavlja početak spasenja. Spasenje je već najavljeno i u Starom zavetu, ali rođenjem Hristovim to spasenje je došlo među nas ljude. Hristos ..