Ljubica Stevanović pre tri meseca napušta Srbiju. Zajedno sa braćom, ova dvadesetpetogodišnjakinja, pridružuje se ocu na Malti, koji tamo živi već 18 godina. Prve mesece života na ovom ostrvu, za portal Danasa, opisuje rečju „pristojnost“. – Jedan od odvratnijih osećaja, kad odeš iz Srbije, je kad shvatiš da ono što mi u Srbiji vidimo kao luksuz, u drugim državama ne samo da je normalno, nego i dostupno uz normalnu količinu truda i rada, kaže Stevanović. Aktuelna dešavanja u Srbiji njena porodica redovno prati, ali „kad niste više fizički tu imate osećaj kao da se dešava ko zna kome, a ne konkretno vašoj državi“. – Srpsku politiku je nemoguće opisati u par reči, osim da se ne sećam, za svojih 25 godina života, da je nekada bilo gore nego sada. Siromaštvo je jedan od većih problema sa kojima se Srbija susreće već nekoliko godina i izlaz iz toga nije ni na vidiku, bez obzira što se na sav glas priča o poboljšanju finansijske situacije, realnost je zapravo mnogo drugačija, smatra ona. D..
Ambasada Republike Srbije u Kopenhagenu svečano je ovih dana obeležila nacionalni praznik. Tim povodom je ambasadorka dr Jasmina Mitrović Marić priredila tradicionalni prijem za diplomatski kor, ugledne zvanice iz sveta nauke i kulture Kraljevine Danske i naše dijaspore. Proslavi Dana državnosti Srbije na zadovoljstvo i ponos svih naših zemljaka prisustvovalo je više od 35 ambasadora. Ambasadorka Jasmina Mitrović Marić je pozdravnim govorom ujedno i otvorila dvostruku izložbu priređenu povodom Dana državnosti. – Uobičajeno je da ovakvim prilikama deo govora bude posvećen odnosima dve države. Znam da ste o tim odnosima svi dobro obavešteni i sada je prilika da saznamo nešto novo, primerenije slavlju. Pred vama su impresije o Beogradu i Novom Sadu danskog umetničkog fotografa Hase Feralda naspram izložbe ulja o Kopenhagenu i Orhusu srpskog akademskog slikara Aleksandra Hajdera. Dve kulture, dve umetnosti, četiri grada u dijalogu razumevanja i ljubavi. Usput, hajde da uspešan odnos Srbij..
Foto: Privata arhivaSanja Beronja u inostranstvo je otišla sa 19 godina, nakon srednje škole. Danas je doktorantkinja na Visokoj školi za društvene nauke u Parizu (EHESS) i Centru Mark Bloch u Berlinu, gde piše doktorat na temu preduzetništva i visokih tehnologija u Francuskoj i Nemačkoj. Ipak, ne isključuje mogućnost da se vrati u Srbiju. Kao đak generacije Filološke gimnazije, dobila je punu stipendiju Fakulteta političkih nauka u Parizu (Sciences Po Paris) za osnovne i master studije političkih nauka i međunarodnih odnosa. A odluku da studira u Francuskoj, kako kaže, donela je zbog ljubavi prema francuskom jeziku i želji da stekne iskustvo života u inostranstvu. „Moja odluka nije bila da se trajno iselim iz Srbije, već da steknem novo iskustvo. Oduvek sam volela strane jezike, govorim tečno sedam jezika, pa me je vodila želja za akademskom avanturom. Rekla bih da je ta glad ostala prisutna do danas. Nakon petnaest godina u Francuskoj, preselila sam se u Berlin zbog doktorata.Nema o..
Nikola sa porodicom Foto: Privatna arhiva„Moj život u Srbiji je bio obeležen sankcijama i ratovima devedesetih. Nadrealno mi je bilo kada sam saznao da su devedesete bile fenomenalne u Kraljevini Norveškoj. Sada živim jedan normalan život, verujem da bi sa ovim obrazovanjem danas to mogao da ostvarim i u današnjoj Srbiji. Time bi sačuvao sebe gorkih utisaka jednog emigranta“, priča za Danas.rs stomatolog Nikola Petronijević, koji već više godina živi sa porodicom u Oslu. Odluka da napusti Srbiju je, kako kaže Nikola, sazrevala u njegovoj porodici, koja ga je i usmeravala ka tome još od kraja osnovne škole što je uglavnom koincidiralo sa okolnostima sankcija, hiperinflacije, rata. Jedan je od onih koji su, i kad su odlazili imali nameru da se ponovo vrate u Srbiju. I to se za Nikolu, nije promenilo ni danas. „O tome uvek razmišljam. Sada imam dve ćerke i njihovo obrazovanje i budućnost naravno utiču i na moje dalje odluke. U Srbiju bih se uvek vratio drage volje u naučno-istraživačkom..

Prvi rođendan Gavrila Borina

Malog Gavrila Borina čitaoci “Vesti” su upoznali prošle godine u septembru kad je imao tek mesec dana. A 5. avgusta ove godine mališan je duvao svećice na svojoj prvoj rođendanskoj torti. Dečakova majka, dr Olivera Rašović, kardiohirurg, dobro je poznata u Vićenci, jer uvek rado i sa mnogo ljubavi izlazi u susret našim bolesnim zemljacima. Radi u Gradskoj bolnici. Naši ljudi kada je sretnu prvo zaneme od iznenađenja, a onda se mnogo obraduju kad čuju maternji jezik. Nije mala stvar kada vam se doktor obrati na vašem jeziku. To deluje umirujuće i daje vam nadu pre bilo koje dijagnoze i terapije. Dr Olivera Rašović je cenjena i voljena među svima koji je poznaju. Mali Gavrilo je plod velike ljubavi između doktorke Olivere i njenog supruga, Italijana, Maora Borina. Trebalo je da se zove Tito. Kada je bračni par birao ime za naslednika, Olivera je imala veliku želju da baš to ime da sinu, ali je Mauro odvratio od tog izbora, jer po njegovom mišljenju još bole rane na prostorima bivše Jugo..

Bratski susret za pamćenje

Srpsko prosvetno društvo „Nikola Tesla“ iz Postojne u Sloveniji organizovalo je veče Nikole Tesle i ugostilo udruženje Vidovdan iz Vićence, SKPD „Sveti Sava“ iz Kranja, SKUD Vidovdan iz Ljubljane i članove Udruženja guslara iz Slovenije. Pred oko 300 posetilaca u sali goste je pozdravio Miloš Demonjić, predsednik domaćina, a program su otvorili najmlađi članovi „Tesle“, recitacijama, pesmom i igrom. Potom su se na bini smenjivali dečji i omladinski ansambl i veterani Vidovdana iz Vićence, ženska i muška pevačka grupa SKPD „Sveti Sava“, veterani „Tesle“, guslari, folkloraši Vidovdana iz Ljubljane. Atrakcija je bio nastup trubačkog orkestra Pivo i ćevapi iz Postojne. Priredba je završena nastupom omladinske sekcije domaćina koja je premijerno izvela igre iz Šumadije. Gojko Lazić, sekretar društva „Nikola Tesla“, posebno je zahvalio gostima iz Italije – Bilo nam je zadovoljstvo da gledamo vaše nastupe. Vaše prisustvo je našu priredbu podiglo na viši nivo. Nadamo se i budućoj saradnji. ..
U Beogradu je, u 74. godini života, preminuo Mirko Atanacković, nekadašnji Generalni konzul SFRJ u Temišvaru, koji je titulu počasnog građanina tog grada zaslužio posebnim zalaganjem tokom tokom rumunske revolucije decembra 1989. Atanacković je, kako javljaju rumunski mediji, imao ključnu ulogu u širenju vesti koje su obišle svet o velikom...

Za lepote Srbije, malo jedan odmor

Leto je vreme odmora, a naši zemljaci koji su na privremenom radu u zemljama širom Evrope, najviše ga provode u zavičaju sa najbližom rodbinom. Neki od njih odlaze i na druge destinacije, najčešće na more u Španiju, Grčku ili još dalje, ali obavezno bar na nekoliko dana svrate u rodni kraj pre ili posle boravka na moru. Među onima koji uveliko uživaju u čarima letnjeg odmora su i familije Milenković iz Vetingena, Simeunović-Pantić iz Vila, Čikirić i Milošević iz Herisaua. Članovi Moto-kluba „Sveti Sava“iz Basekurta koji su vozili rutu do Paraćina. Jovo Ćurković iz Lindaua u Nemačkoj je slavio rođendan na Zemunskom keju, Vasiljevići iz Soloturna odmaraju se u Vrnjačkoj Banji. Krstići iz Rankvajla u Austriji su stigli u rodni Crkvenac kod Svilajnca. Stepanovići iz Ruselshajma kod Frankfurta pravili su veselje u rodnom Bukovču praunuku Lazaru. Manastiri i banje – Sa suprugom Sarom i sinovima Nikolom i Aleksandrom, deset dana sam bio u Beogradu, a potom smo obilazili manastire i mnoga l..
Božićni i novogodišnji praznici su za Srbe koji žive u Italji tradicionalno i najduži odmor, ali zbog Covid-19 ove godine najveći deo njih neće se zaputiti u otadžbinu, a oni koji uprkos svemu krenu put Srbije, moraće da računaju sa rizicima. Ne samo zbog epidemiološke situacije u Italiji i u Srbiji, već i zbog mera ograničenja koje su u dve države različite i zbog kojih bi se takav odmor mogao neželjeno produžiti. U Italiji prema odluci vlade svi koji putuju u inostranstvo moraju po povratku da imaju PCR test i da provedu dve nedelje u karantinu. Najviše Srba, oko 40 hiljada, živi i radi u severnim, razvijenim italijanskim pokrajinama Veneto i Friuli Venecija Đulija. Spajanjem praznika i nekoliko dana godišnjeg odmora, moglo se zaokružiti i do mesec dana kod kuće, počevši već od kraja decembra, pa sve do 20. januara. „Deca su nam u Srbiji, ali previše je rizično“… Ove godine zbog pandemije mnogi, kao Gordana Stanimirović odustaju od putovanja. Ona već 25 godina živi i radi u Italiji..

Srpska diva u Italiji

Sudbina nam daje krila, na nama je samo hoćemo li poleteti. Svaki let je izazov, svako nebo je nepoznanica, ali iskoristiti sve svoje atribute je umeće i veština. Mnogo je naših mladih ljudi koji su spakovali život u jedan kofer i odlučnog koraka prekoračili granice domovine, ostavljajući za sobom najbliže. Ko nije okusio taj zalogaj nikada neće shvatiti suštinu pečalbarstva i gorčinu kore hleba u tuđini. Tuga se meri u milionima, koliko ih je otišlo na put bez povratka. Doći mlad, nespreman, neiskusan, ali sa papirom koji potvrđuje talenat, zasigurno je već velika propusnica za arenu u kojoj te spremno čeka zver život da se uhvatiš ukoštac sa njom. Naklon publici posle nastupa Pleni energijom Naš muzički ponos u Italiji je, svakako, naša operska pevačica Jasna Kovačević (57). Umetnica anđeoskog lika, prodornog dramskog glasa, no uprkos krhkom stasu zrači neverovatno prodornom energijom koja osvaja i pleni. Ništa joj nije bilo poklonjeno, sve je to ona sama trudom i znojem zaslužila...