Da su ljudi srećniji i zadovoljniji, odmah bih se vratila u Srbiju

Da su ljudi srećniji i zadovoljniji, odmah bih se vratila u Srbiju 1Foto: Instagram/ lost.child.in.space

Angela je poreklom iz Srbije, a ceo svoj život provela je na relaciji Srbija-Makedonija, odakle joj je majka. Destinacija ka kojoj će se sledeće godine češće kretati je Slovenija. Kaže da često letuje u Grčkoj i Albaniji, svaki odmor provodi u Leskovcu, a ostatak godine u Štipu.

„Srbiju sam napustila ne svojom voljom, u suštini moji roditelji su to odlučili umesto mene. Kad bi sad trebalo odlučiti, verovatno bih donela istu odluku“, navodi Angela Radmanovik za Danas.

Na pitanje zašto ne živi u Srbiji, dala je prost odgovor: „Živeli smo u malom mestu, veći je grad u kome sada živim. Postavlja se pitanje zašto se nismo preselili u veći grad u Srbiji, a odgovor je da nigde nismo imali svoju imovinu, osim u zemlji u kojoj živim trenutno.“

Put ju je pre dve godine doveo u Beograd, zbog srednjoškolske prakse, i kako navodi „to je jednostavno bila ljubav na prvi pogled“.

Prvo što je kupila u Beogradu bila je beletristika na jednom štandu na Zelenom vencu.

Pošto se pisanjem se bavi još od malih nogu, Beograd za nju predstavlja večnu inspiraciju i sledeće godine planira da objavi knjigu na srpskom jeziku.

Inspiraciju takođe pronalazi u ljudima, životu i ljubavi. Pisanje je opušta i u njemu pronalazi mir i „beg od stvarnosti“.

U martu 2020. izdala je svoju prvu zbirku pesama pod nazivom „Pad noćne zvezde“, na makedonskom jeziku.

Da su ljudi srećniji i zadovoljniji, odmah bih se vratila u Srbiju 2
Foto Angela Radmanovik privatna arhiva

Ove godine objavila je dve pesme na svojim društvenim mrežama koje su na srpskom jeziku, a njen rad se može pratiti na njenom Instagram profilu.

Želela bi da se u budućnosti više posveti pisanju poezije i da svoje knjige objavljuje na makedonskom i srpskom.

„Ono što me ispunjava kroz pisanje je osećaj slobode. Kroz pesme na jedan poetičan način mogu da iskažem sve svoje emocije“, dodaje Angela.

Da su ljudi srećniji i zadovoljniji, odmah bih se vratila u Srbiju 3
Foto: Angela Radmanovik/ Promocija knjige

Povratak u Srbiju

Na pitanje da li bi ponovo želela da se vrati u Srbiju, Angela je kroz smeh odgovorila: „Jedino bih se vratila zbog roštilja! Šalu na stranu, uvek sam se pitala šta bi bilo kad bih ostala u Srbiji. Kada sam se preselila u Makedoniju, odlazak mi je teško pao. Tek kasnije sam shvatila da su sa mnom otišle sve navike i da sam se zapravo brzo navikla na novu sredinu. Verovanje da je Srbija moj jedini dom se promenilo kroz godine; postala mi je pomalo dosadna za život, a interesantna za provod i odmor. Kako sam otišla iz nje, primetila sam da kada god bih se vratila, videla bih manje zadovoljstva u ljudima. Možda je to zbog mojih godina, možda zato što mladi idu iz malog mesta u potrazi za poslom, ne znam. Vratila bih se u Srbiju pod uslovom da u ljudima vidim više sreće i volje za životom.“

Da su ljudi srećniji i zadovoljniji, odmah bih se vratila u Srbiju 4
Foto: Angela Radmanovik/ privatna arhiva

Koliko se razlikuje život u Makedoniji i Srbiji?

„Iskreno, način života ovde i tamo se ne razlikuje mnogo. Plate su slične, možda malo više u Leskovcu nego u Štipu. Ono što Beograd pruža je veći izbor posla i mogućnost profesionalnog usavršavanja. Temperament ljudi iz Leskovca i Štipa se takođe ne razlikuje mnogo. Moj otac koji trenutno živi u Srbiji jeste temperamentniji od mene i majke, brže ‘plane’ i zbog toga se često posvađamo, ali i mnogo brže pomirimo. Ne bih rekla da je to do porekla, već do temperamenta. Ukoliko bih morala da napravim neku paralelu, to bi onda bila paralela između ljudi iz Beograda i Štipa. Ljudi iz Beograda su slobodniji i otvoreniji za nove prilike. Sebe bih ipak svrstala u neku mešavinu devojke iz Makedonije i juga Srbije“, zaključuje Angela.

Da su ljudi srećniji i zadovoljniji, odmah bih se vratila u Srbiju 5
Foto: Angela Radmanovik/ privatna arhiva

Angela je imala priliku da Beograd poseti 2019. godine zbog srednjoškolske prakse.

Provela je dva meseca u glavnom gradu Srbije i često ističe da je to „njen“ grad.

„Beograd mi je pružio ono što Štip i Leskovac nisu. Osim prilika za dalje napredovanje, on mi je pružio nova poznanstva, nezaboravne beogradske noći i mogućnosti da posetim veliki broj znamenitosti. Sledeće godine planiram da ga posetim ponovo“, kaže Angela.

Nema „švercovanja“ po autobusima

„U Makedoniji je nemoguće baciti otpad, a da se prethodno ne sortira. Kazne za takve prekršaje su ogromne. Iskreno, nisam naletela na mnogo takvih kanti u Beogradu. Takođe, nemoguće je ući u autobus bez karte. Svako jutro sam prisustvovala svađama u gradskom prevozu zbog toga što neko ne želi da plati kartu, iako to nisu bili uvek najlepši prizori, moram priznati da mi je ponekad bilo duhovito da vidim na šta su sve ljudi spremni samo da ne plate kartu“, navodi naša sagovornica.

Studiranje u Sloveniji

S obzirom na to da je Angela već nekoliko puta posećivala Sloveniju, prenela nam je svoje iskustvo odande.

„Slovenija pruža razna iskustva za usavšavanje. Iz tih razloga se mnogo ljudi iz Srbije i Makedonije odlučuje za studiranje tamo. Ima mnogo pogodnosti za strane državljane, studije su uglavnom besplatne, sličan je kulturni kontekst i poznata mi je sredina. Nisam se odlučila za studiranje u Beogradu iz razloga što su bile male šanse da upadnem na Filozofski fakultet. Konkurencija je ogromna i za prijemni se polaže test opšte kulture. Iako sam više od pola života provela u Srbiji, moja znanja o aktuelnim dešavanjima su više okrenuta prema Makedoniji. Slovenija talođe pruža velike šanse mladim ljudima i ceni njihove želje i snove. Već sam sklopila razna prijateljstva tamo i jedva čekam da se preselim u Maribor!“, naglašava Angela.

Korona virus i Severna Makedonija

Angela kaže da joj pandemija mnogo promenila život. Ostala je bez honorarnog posla, a nastava joj se odvijala preko interneta i to je za nju bilo loše iskustvo. Obuka za polaganje vozačkog ispita joj je takođe prekinuta, kao i svaki oblik druženja.

„Jedino što mi je ostalo u tom periodu bile su knjige. Moja zemlja je teško podnela ovaj virus. Svi su bili jako uplašeni, imali smo utisak da je život stao. Sada se situacija poboljšava i život se polako vraća u normalu. Najteže mi je padalo to što nisam mogla da putujem i posetim svog oca i rodbinu u Srbiji, jer mi je to u onom momentu najviše falilo. Moj lični stav je da mladi treba više da poštuju preporučene mere, da se u što većem broju vakcinišu i da vode računa o zdravlju sebe i drugih da bi se što brže vratili starom dobrom životu. Ova situacija nas je naučila mnogo toga, a između ostalog da više volimo i cenimo druge, kao i svaki trenutak proveden sa njima“, zaključuje Angela.

Da su ljudi srećniji i zadovoljniji, odmah bih se vratila u Srbiju 6
Foto: Angela Radmanovik/ privatna arhiva

Original Article