BURNA REAGOVANJA NA INTERVJU HRVATSKOG MINISTRA POLICIJE VESTIMA

Tvrdnja hrvatskog ministra policije Tomislava Karamarka, koji je u intervjuu „Vestima“ ocenio da protiv Srba nema tajnih optužnica, izazvala je brojna negodovanja među izbeglicima koji i danas strahuju da bi ih odlazak u Hrvatsku zbog imanja i ličnih dokumenata odveo pravo iza rešetaka pod optužbom da su ratni zločinci.
Savo Štrbac, predsednik nevladine organizacije „Veritas“ koja se bavi problemima izbeglištva, kaže da je hrvatski ministar formalno-pravno u pravu, ali da suštinski postoje mnoge začkoljice i trikovi kojim se hrvatski organi služe a koje na kraju rezultiraju realnim strahom od povratka velikog broja srpskih izbeglica.

Obnoviti sumnjiva suđenja

Predsednik Koalicije udruženja izbeglica u Republici Srbiji Miodrag Linta kaže da ne može da potvrdi da su tvrdnje hrvatskog ministra tačne.
– Ako je to tako onda je to dobra stvar. Ali mimo toga već postoje problemi osuđenih ljudi. Većinu njih je hrvatsko pravosuđe osudilo u odsustvu, dok oni tvrde da su presude donesene bez validnih dokaza. Zato se mi zalažemo za obnovu tih postupaka na čemu treba da zajedno sarađuju hrvatsko i srpsko tužilaštvo – kaže Linta.

– Nema tajnih optužnica, jer nema ni tajnih krivičnih postupaka, ali je problem u tome da je veliki broj Srba i pripadnika bivše JNA procesuirano u odsustvu i onda se komunicira preko oglasne table suda. Presuda tamo stoji osam ili 15 dana posle čega se smatra urednom. Advokat koji je angažovan po službenoj dužnosti ne zna ili neće da kaže gde se nalazi ta osoba i tako ona ne zna da je protiv nje doneta presuda – kaže Štrbac.
Tek septembra 2004. Hrvatska je pod pritiskom Oebsa i Haškog tribunala dostavila integralni spisak procesuiranih za ratne zločine na kojoj je bilo 1993 imena, Srba i pripadnika bivše JNA.

Bez prava na odštetu

Da li uhapšeni Srbi koji su proveli mesece, pa čak i godine u zatvoru da bi na kraju zbog nepostojanja dokaza bili pušteni na slobodu, imaju pravo na naknadu štete?
– Još niko od njih nije dobio naknadu štete. Neki od njih se uzdaju u sud u Strazburu ali to je još na dugačkom štapu. Cela zavrzlama je u tome što kada ih uhapse tužilac optužbu za ratni zločin, zbog nedostatka dokaza preimenuje u oružanu pobunu. Onda sud po automatizmu obustavi postupak pozivajući se na Zakon o oprostu iz 96. godine. Hrvati idu na to – eto oprostili smo vam pobunu, a vi bi da vas još i isplatimo. Pri tom, niko ne dokazuje da ste vi zaista učestvovali u oružanoj pobuni. To se podrazumeva – kaže Štrbac, koji je preko hrvatskih medija svojevremeno saznao da je i sam bio na, javno nikad objavljenom, spisku od 21.000 amnestiranih Srba-pobunjenika.

Hrvati su, međutim, stavili oznaku tajnosti, odnosno da se spisak ne sme javno objavljivati. S obzirom na to da su spiskovi trebali da budu u funkciji povratka prognanih Srba, stranci su shvatili da je ovo još jedno zamajavanje od hrvatske strane pa su ga dostavili „Veritasu“ koji ga je na kraju objavio na svom zvaničnom sajtu. To je i danas jedini integralni dokument sa imenima ljudi koji su tretirani po četiri osnova. Jedni su bili pod istragom, neki pod istragom u prekidu, što podrazumeva da je postupak živ ali se ništa ne radi, Protiv nekih je već optužnica bila podignuta, a grupa od oko 570 je bila već pravosnažno osuđena.
Štrbac navodi da su se nakon toga mnogi u Beogradu i Zagrebu hvalili kako je hrvatsko tužilaštvo prepolovilo spisak procesuiranih.

– Zbog izraza „trenutno se vodi“ došli su do brojke od 960 slučajeva, ne znajući da postoje po četiri osnova potraga za ljudima. Zapravo je bilo obrnuto, broj se od tada povećao što se možete videti i na zvaničnom sajtu hrvatskog tužilaštva – navodi Štrbac.
Najbolji dokaz za to su konkretni slučajevi kao što je bilo sa Goranom Zjačićem koji je izbegao u Nemačku. Pre nego što se odlučio da ode u Hrvatsku kako bi produžio pasoš on je proverio spiskove i video da ni po jednom osnovu nema njegovog imena. Kada je došao da preuzme pasoš hrvatska policija ga je uhapsila, jer je u međuvremenu neko protiv njega podneo krivičnu prijavu za ratni zločin. Uhapšen je u oktobru, ali još nema optužnice dok Zjačić provodi dane u hrvatskom kazamatu kajući se što je bio lakoveran.
Ili slučaj Nenada Peinovića koji se u februaru prošle godine vratio u Vrhovine i dva dana bez problema sarađivao sa policijom u vezi sa ličnom dokumentacijom. Treće veče, po povratku presrela ga je grupa Hrvata i isprebijala, jer „četnik se vratio“. čak su tabadžije pozvale policiju koja ga je uhapsila i pritvorila zbog remećena javnog reda i mira! Preko noći jedna Hrvatica podnela je krivičnu prijavu zbog ratnog zločina protiv njega. Postupak je još u toku, a presude ni na vidiku.