Brankovo veče pod brezama Pačetina

Pesnik, lekar i humanista Branko B. Kovačević rođen je u Pačetinu 1952. godine, a umro u Budvi pedeset godina kasnije. Svečani program, koji se već nekoliko godina unazad održava u pesnikovom rodnom selu, počeo je polaganjem venaca ispred biste u centru mesta i prikladnim recitacijama poezije Branka Kovačevića.

Manifestacija je zatim nastavljena u obližnjem Domu kulture, a u programu su učestvovali pesnici sa ovog područja kao i Vukovarsko srpsko pevačko društvo „Javor“ čiji je predsednik svojevremeno bio i sam Branko B. Kovačević. Program su zajednički organizovali Kulturno-umetničko društvo „Branko Radičević“ i pačetinski pododbor Prosvjete.

– Ovaj program organizujemo od kada smo pre četiri godine postavili bistu Branka B. Kovačevića i od tada svake godine na dan njegovog rođenja imamo ovde pesničke susrete. Održavali smo i ranije ovde druženja pesnika posvećenih našem Branku, ali pod imenom „Brankovo veče pod brezama Pačetina“ ovo su četvrti susreti – kaže predsednik pačetinske Prosvjete Petar Musić.

Program je vodio pesnik Miodrag Nedeljković iz Bobote, a pored njega u programu su učestvovali i pesnici Milenko Vasiljević Čiko iz Osijeka, Gordana Pavić iz Dalja, Branko Zec iz Borova, Ljubinka Arambašić iz Bobote, Branislava Jurišić-Maričić iz Trpinje i Mihajlo-Mićo Zečević iz Klise. Svi oni recitovali su svoju poeziju posvećenu liku i delu Branka B. Kovačevića.

– Izuzetna mi je čast što sam vodio ovaj program. Branko je kao čovek bio veoma ozbiljan i nije trpio nepravdu. Kao pesnik, bio je nasuprot tome veoma vedar. Od njega sam stariji tri godine i proveli smo mnogo godina, najviše uz fudbal koji sam ja igrao, a on bio veliki navijač svoje Sloge iz Pačetina. On je uvek imao običaj da kada se vidimo izrecituje neke svoje stihove, a ja sam za danas pripremio pesmu „Brankovi Branku“ koja je biografska pesma o njegovom životu – govori Miodrag Nedeljković.

Na manifestaciju su iz Novog Sada stigli i Brankovi nećaci, Milica Vraneš i Lazar Zlatić, deca pesnikove pokojne sestre Radojke.

– Teško je izraziti rečima koliko nam ovo puno znači. Od kada znam za sebe dolazim u Pačetin svako leto i svaki vikend. Branka već dugo nema, a kada dođemo ovde onda vidimo sve one ljude koje smo zajedno poznavali. Srce nam je puno svaki put kad dođemo ovde – ističe Lazar.

– Nažalost, ovde više nemamo rodbine i drago nam je kada imamo jedan ovako lep razlog da dođemo. Lepo je kada vidimo da ljudi ovde neguju sećanje na našeg ujaka koji je nama učinio život mnogo lepšim i toliko nam obogatio detinjstvo. Neprocenjivo nam mnogo znači što u Pačetinu još uvek žive ljudi koji održavaju sećanje na njega – dodaje Milica.

Pokojni pesnik se školovao u Pačetinu i Vukovaru gde je završio Gimnaziju. Nakon toga u Novom Sadu završava Medicinski fakultet i specijalizaciju. Do 1991. godine radio je u vukovarskom Medicinskom centru. U Budvu se preselio 1999. godine gde je posle duge i teške bolesti umro tri godine kasnije. Deceniju nakon smrti njegovi posmrtni ostaci preneseni su u rodno mesto. Branko B. Kovačević dobitnik je nekoliko književnih nagrada među kojima su i nagrade grada Subotice “Zlatni prsten” i “Panonski galeb”, nagrada grada Vučitrna “Gligorije Elezović” i nagrada beogradskih Večernjih novosti “Milan Lalić”.

Njegovu poeziju obeležili su lirski i rodoljubivi motivi, a pesme govore o zavičaju, rodnom kraju i pravoslavnim manastirima. Tokom života objavio je nekoliko zbirki pesama: „Zanos mladice“, „Traži me majko u slobodi ptice“, „Uz Dunav na ušću Vuke“, „Kad voćka zapupi“, „Mnogostradalni rod naš srpski“, „Tamnina“, „Trn u osmehu“.

The post Brankovo veče pod brezama Pačetina appeared first on srbi hr.

Original Article