čudna je to stvar sa sećanjima bivših udbaša i bivših generala sa balkanskog područja. Naime, njihova su sećanja po pravilu selektivna, udbaši su u službi do kraja života na ovaj ili onaj način, a osuđeni su na moto Dušana Kovačevića: Ako me se sete, sete… Dakle, bivši ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Josip Joža Boljkovac uzburkao je ovih dana javnost u Hrvatskoj svojim svedočenjem u procesu protiv Branimira Glavaša, a još više svojim izjavama za medije u kojima optužuje režim Franje Tuđmana za početak rata u Hrvatskoj 1991. izjavivši da su Hrvati hteli taj rat i da su oni prvi napali Srbe, da je Franjo Tuđman sve dogovarao sa Slobodanom Miloševićem, da je Tuđman prepustio Srbima iz BiH Bosansku Posavinu, a da je zauzvrat Milošević pomogao Tuđmanu da se reši Srba u Krajini…
Iz Srbije, Boljkovcu su odmah odgovorili bivši šef KOS-a JNA general Aleksandar Vasiljević i bivši srpski ministar policije Radmilo Bogdanović. I jedan i drugi demantuju neke navode Josipa Boljkovca. Otkuda sada odjednom Josip Boljkovac sa tom pričom? Posle toliko godina.
Poznajem Josipa Boljkovca godinama. Živeli smo u Karlovcu, zgrada do zgrade, u centru grada, u Ulici narodnog heroja Josipa Klobučara. Moja porodica na broju 11, Boljkovac mislim na broju 9. Josip Joža Boljkovac je prvoborac NOB-a, ratovao je u okolini Karlovca i na Kordunu. Imao je dobar odnos sa Srbima, a karijeru je gradio u Udbi. Sećam se da je jednog proleća sve nas klince iz Klobučareve odveo džipovima Udbe u lov na zečeve. Bilo je to mirno vreme, u mojoj zgradi stanovali su i oficiri JNA i civili svih nacionalnosti: Musliman Džemo Šarac, Srbin Simo Mrđa, Hrvat Pero Vinski, moj otac Slovenac… Na obližnjem košarkaškom igralištu, u Šancu, Boljkovčev sin Jugoslav igrao je za prvi tim Željezničara, tada člana Prve košarkaške lige Jugoslavije. Na kraju naše ulice bio je monumentalni spomenik poginulima u NOB, od belog mermera sa vučjim glavama iz čijih je čeljusti stalno tekla voda. Spomenik je otvorio maršal Tito, bili su tu i Ranković i Bakarić. Pored njih odmah i Joža Boljkovac. Mi klinci iz ulice stajali smo u počasnom špaliru, mahali zastavicama. Tako nas je postrojio sused Joža. Drugarica Jovanka nam se osmehivala, ja sam istrčao iz špalira i drugu Titu predao cveće. Moja slika je tada izašla u Karlovačkom tjedniku i to je bio početak moje novinarske karijere.
Godine su prolazile i Joža se uspinjao u hijerarhiji Udbe. Onda je došla 1971. i maspok u Hrvatskoj, Boljkovac se opredelio za Savku i Miku. Posle sednice u Karađorđevu smeniše ga. Povukao se u penzionerske dane, ali služba je naša družba.Za njega se nije čulo sve dok HDZ nije preuzeo vlast u Hrvatskoj posle prvih višestranačkih izbora. Onda se Joža opet aktivirao. U jednoj emisiji hrvatske televizije, kada su ga neki hrvatski emigranti napali da je on kao jedan od glavnih ljudi hrvatske Udbe svojevremeno planirao i atentate na emigraciju, Boljkovac je mrtav hladan odgovorio da je on oduvek radio za hrvatsku emigraciju, za hrvatsku nacionalnu stvar i da je dobro da je on bio u hrvatskoj Udbi na toj poziciji, jer da nije za emigraciju bi posledice bile mnogo gore.
Došla je i 1991. spomenik NOB-a u Karlovcu je devastiran, vučje glave polomljene, a iz čeljusti više nije tekla voda. Krv je potekla Hrvatskom. Arkana su zarobili, a Boljkovac se sa saveznim ministrom unutrašnjih poslova Petrom Gračaninom dogovorio da se Arkan pusti iz zatvora, jer Boljkovac je kao republički ministar unutrašnjih poslova još odlazio kod saveznog ministra na referisanje. U pregovorima sa Srbima iz Hrvatske Boljkovac i Slavko Degoricija bili su glavni. Zatim se rat razbuktao, Boljkovca su opet smenili.
Stvari koje on sada iznosi manje više su poznate – i ono oko ispaljivanja ambrusta na Borovo Selo, kada ekipa koje je lansirala raketu umalo nije pobila sebe, i priča o Josipu Kiru. Boljkovac je u pravu kada kaže da su padobranci iz 63. brigade iz Niša zauzeli zagrebački aerodrom i da je to tada izazvalo paniku u hrvatskom državnom vrhu. čudno je da bivši šef KOS-a general Vasiljević kaže da to nisu bili padobranci iz 63. brigade već pripadnici Kobre, kada se zna da je Oblasnu kontrolu letenja na Plesu zauzela borbena grupa od 40 padobranaca iz 63. brigade, a da je obližnji vazduhoplovni zavod Zmaj čuvala grupa od deset padobranaca sa poručnikom Seadom Kostićem na čelu. Da su to bili ljudi iz 63. padobranske može se videti na TV snimku zarobljavanja Kikaševog aviona sa vodnikom ,,Pantom iz 63. u glavnoj ulozi. Izgleda da se toga ne seća ni Radmilo Bogdanović, baš kao ni tada učestalih dolazaka u Beograd Tuđmanovog glavnog savetnika Hrvoja Šarinića. Kada se u avgustu 1995. dogodila Oluja Milošević je bio na odmoru. Odmor nije prekidao.
Joža Boljkovac bio je na prošlim izborima na listi jedne srpske političke partije u Hrvatskoj. Da li je to uticalo da tek sad progovori?
