Aljaska, pusta da ostane

Na najdaljim tackama planete, ma kako malo Srba tamo živelo, bice proslavljen najradosniji praznik hrišcana. Na ledenoj Aljasci, kao i na vrelim Havajima, osnovane su misije Srpske pravoslavne crkve. Obe pripadaju Zapadno-americkoj eparhiji, koja jedina, iako je mala, ima misionarski fond i veoma racionalno ga koristi.
– Naši ljudi na Aljasci su uglavnom upuceni na Rusku pravoslavnu crkvu koja je tamo veoma jaka i uticajna, ali ovde je sve više naših ljudi, oni se organizuju i imaju u planu osnivanje parohije. Ne znamo da li ce to biti uskoro, ali sve zavisi od sredstava i broja ljudi koji bi oko parohije bili okupljeni – kaže za „Vesti“ sveštenik Velimir Petakovic, koji iz Kalifornije odlazi na službe u Enkoridž na Aljasci i Honolulu na Havajima. – Na Aljasci su i dalje dobre mogucnosti za zaradu, pa naši ljudi koji ne mogu da se snadu u Južnoj Kaliforniji, uglavnom svoj emigrantski život nastavljaju na tim hladnim prostorima. Na Aljasci je samo 650.000 stanovnika, zbog cega i dalje ima velikih mogucnosti za razvoj.
Naša crkva, kako objašnjava protojerej Petakovic, pomaže našim ljudima da se snadu i posvete crkvi i tradiciji.
– Mi odlazimo u obe misije za praznike, obavljamo krštenja i vencanja, rešavamo probleme sa kojima se ti ljudi srecu. Tako i za božicne praznike odlazimo na Aljasku, služimo našim ljudima, a oni u svojim domovima po starom srpskom obicaju proslavljaju i Badnje vece i Božic.
– Naša eparhija ima i druge misije, koje rade dobro, misija u Portlandu je postala vrlo uspešna parohija, a veoma aktivno radimo u misiji u Denveru. Ipak, ne verujem da je moguce da se parohija formira i u Honoluluu, na Havajima,gde je naša misija „Sveti Lazar“, jer tamo ima veoma malo naših ljudi, uglavnom mladih, bez porodica, ili u mesovitim brakovima – dodaje naš sagovornik.
I u vreme ovogodišnjih božicnih praznika naši ljudi na Aljasci ce se okupiti na službama i oko svecane trpeze u Enkoridžu, mestu u kome ima desetak naših porodica. Jedan od aktivnijih u ovoj pravoslavnoj misiji je Andrija Spiroski, koji je na Aljasci od 1974. godine, u pocetku radio na bušotinama, kao i mnogi drugi, a danas je vlasnik najstarije picerije na Aljasci – „Djonikos“.
– Nema nas mnogo ovde i valjda se zato osecamo najviše otudeni. Ja cesto kažem – tudina, pusta da ostane. Mi slavimo našu slavu 18. juna, na dan Petra Koriškog, po kome naša misija i nosi ime i tada nam dodu i gosti, ima nas nekako više. Tada je najbolje vreme za ribarenje, pa je Aljaska za goste tada atraktivna. Ali, cesto smo uz naše prijatelje Ruse i njuihovu crkvu, na svim drugim svecanostima.