Tradicionalno polaganje venaca na spomenik Vuku Karadžiću u Beču

tradicionalno-polaganje-venaca-na-spomenik-vuku-karadzicu-u-becu
Tradicionalno polaganje venaca na spomenik Vuku Karadžiću u Beču

U Beču je 7. februara 1864. godine umro Vuk Stefanović Karadžić. Članovi Uprave Srpskog prosvetnog i kulturnog društva Prosvjeta Austrija tradicionalno su, 7. februara, na godišnjicu smrti Vuka Stefanovića Karadžića, položili vence na njegov spomenik u Beču, odajući poštu velikom reformatoru srpskog jezika i pisma.

Reklama

Simboličnim činom polaganja venaca, predstavnici Srpsko prosvetnog i kulturnog društva  Prosvjeta Austrija  su podsetili na značaj koji Vuk Karadžić ima za srpsku kulturu, identitet i istoriju, ali i na njegovu snažnu vezu sa Bečom, u kojem je proveo značajan deo svog života i stvaralaštva.

„Posebnu simboliku ovogodišnjem polaganju venaca, daje činjenica da se od prošle, 2025. godine, prostor oko spomenika zvanično naziva Trg Vuka Karadžića. Do ovog značajnog priznanja došlo je nakon dugogodišnje inicijative, uporne borbe i zalaganja SPKD Prosvjeta Austrija, koje je kontinuirano radilo na tome da se lik i delo Vuka Karadžića, trajno i vidljivo, obeleže u glavnom gradu Austrije”, naglašeno je u Prosvjeti. „Imenovanje trga predstavlja važan korak u očuvanju kulturnog sećanja i afirmaciji srpske kulturne baštine u Beču, kao i priznanje doprinosu koji je Vuk Karadžić dao ne samo srpskoj, već i evropskoj kulturi. Iz Prosvjete su poručili da će i ubuduće nastaviti da neguju tradiciju obeležavanja značajnih datuma iz srpske kulturne istorije, kao i da rade na jačanju vidljivosti srpske zajednice i njenih kulturnih vrednosti u Austriji”, dodali su predstavnici Prosvjete iz Beča.

Bista Vuka Stefanovića Karadžića u Beču
Foto: Prosvjeta Austrija

Inače, odmah po Vukovom upokojenju poslan je telegram u Beograd knezu Mihailu, da ga pitaju gde će se Vuk sahraniti. Razočarani su bili prijatelji Vukovi i srpski studenti kada je posle dva dana stigao odgovor da se Vuk sahrani u Beču. Potom su se okupili da mu telo prenesu u Grčku kapelu. U kapeli su pored kovčega bila dva stola: na jedan su stavljena Vukova dela, a na drugi njegovo ordenje. Ne samo Srbi nego mnogi Sloveni, pa i neki od Nemaca koji su ga znali i poštovali, okupili su se da otprate Vuka do groba na bečkom groblju Svetog Marka, navodi Muzej Vuka i Dositeja. „Opelo su održali sutradan arhimandrit Gerasim Petranović i prota Rajevski, Vukov lični prijatelj, uz učešće svih sveštenika Grčke crkve u Beču. Dva srpska studenta održali su prigodne govore: jedan na srpskom, a drugi na nemačkom jeziku. Prvi, Aleksandar Sandić, na kraju govora, po običaju narodnom, kao što se čini u tužbalicama, pozdravljao je mrtve po Vuku: „Junake sa Kosova i pevače njihovog junaštva Višnjića, Podrugovića, prethodnika njegovog Dositeja i dobrotvora Kopitara i prijatelja Mušickog… učenike tvoje i naše omiljene vođe omladine Branka Radičeviće i Bogoboja Atanackovića i Kostu Ruvarca” da bi završio zakletvom omladine: kao što je Vuka poštovala i volela za života, i po smrti će njegovu uspomenu poštovati i ići putem koji je izveo”, naveli su Muzeju Vid, iznoseći podatak koji ej J. Šaulić, izneo u delu Vuk i porodica, iz 1978. godine.

Izvor: Rasejanje.info

Detaljnije