Svedok atentata na Aleksandra Karađorđevića

Niko pouzdano ne zna zašto se jedno naselje na periferiji Nikšića na desnoj obali rečice Bistrice zove Dragova Luka. Veliki broj Nikšićana međutim, zasigurno zna da je u toj neobičnoj luci bez mora brodova i pomoraca svoju životnu lađu „usidrio“ jedan nekadašnji mornar. Tu svoje staračke dane broji 95-godišnji Andrija Milov Bigović, verovatno jedini živi mornar sa negdašnjeg razarača „Dubrovnik“ i sigurno poslednji živi svedok atentata na kralja Aleksandra Karađorđevića sa prostora bivš Jugoslavije.

Krepka bistroumna starina, kažu najstariji penzioner u gradu pod Trebjesom, prebira uspomene iz duga života u toplom krugu svoje brojne porodice i svodi račune sa dugotrajne životne staze od rodnog Kobiljeg Dola u Cucama, Opština Cetinje do Dragove Luke.

Mirotvorna misija

– Bilo nas šestoro braće i dvije sestre – kazuje Andrija Bigović. – Otac mi Milo umrije 1918. godine kad je meni bilo samo sedam godina. A majka mi Mara na koju sam se izgleda vrgao dugovjek tek 1972. godine – gotovo 55 godina u nemaštini i sirotinji podizala toliku siročad.
Potvrdilo se još jednom da su siročad tvrđa i snalažljivija od druge dece.
– Muka i nevolja nagna i nauči čoveka da se i zubima hvata za nebo. Meni nije bilo ni 15 godina kad sam počeo da švercujem duvan i varakam se sa žandarmima i finansima, da se promećem i snalazim… – veli Andrija, koga čim je pristasao i opasao se snagom regrutovaše i uzeše u Mornarnicu:
– Obuklo me 1932. u Kumboru. čuj, ja iz kamenitih i bezvodnih Cuca pa u Mornaricu! Nikad do tada mora nijesam ni vidio! A plivao sam ti brate taman kao i svaka ćuskija. Svejedno ja se brzo navikoh, naučih i da plivam i sve mi krenu od ruke.
Andriju Bigovića najpre rasporedili u artiljerijsku četu komandira Jakova Jovovića, tada poručnika Korvete, a u jesen 1933. godine se ukrcao na novi razarač „Dubrovnik“.
Poznato je da se kralj Aleksandar posle posete Rumunije tada u Valjni sreo sa bugarskim kraljem Borisom a u Carigradu sa Kemal Pašom.
– Posebno pamtim veličanstveni doček u Carigradu i toplinu i srdačnost sa kojom je kralj Aleksandar dočekan u Grčkoj.

Ponovo na Krfu i Vidu

Na povratku sa misije mira iz Rumunije, Bugarske, Turske i Grčke kralj Aleksandar je te 1933. godine još jednom posetio i Krf na kojem je srpska vojska sa njim na čelu u Prvom svetskom ratu nakon golgote odstupanja preko Albanije i Crne Gore našla utočište i spas.
– Kralj koji je uvijek bio veseo i razgovorljiv i po cio dan provodio na palubi ne samo sa oficirima nego i sa nama mornarima na Krfu je bio sjetan i ćutljiv. Posebno je bio ganut na ostrvu Vidu grobnicom nebrojenih srpskih vojnika koje su tu sustigle i umorile posljedice rana i patnji preko albanskih gudura – seća se Andrija Bigović.

Kralj Aleksandar je odlučio da i u državnu posetu Francuskoj, u oktobru 1934. godine putuje brodom, odnosno na razaraču „Dubrovnik“.
– čekali smo ga u Zelenici. Bilo je veliko nevrijeme i ogromni talasi visoki i po deset metara koji su ljuljali moćnu lađu dugu 114 metara kao korubinu od jajeta. Svejedno, kralj nije htio da odgađa put i samo nije dozvolio da sa njim putuje i kraljica Marija već je nju uputio vozom u Francusku. Plan je bio da se sretnu u Lionu i da odatle zajedno krenu u Pariz. Ni jedno ni drugo, međutim, nisu ni slutili da će njihov rastanak u Zelenici biti zauvijek…

Split u crnini

– Uprkos buri – nastavlja Andrija Bigović – kralj je izgledao vedar i raspoložen i na brod se popeo prije svih ostalih iz pratnje. Na „Dubrovniku“ je u tom trenutku bilo 220 mornara i oficira. Silni talasi su nas bacakali i pratili sve do Korzike a onda se more malo smirilo i plovidba je postala prijatnija. Tu su nas negđe dočekali i sve do Marseja uz nas plovili i francuski ratni brodovi.
Poznato je kakav je veličanstveni doček priređen jugoslovenskom kralju u Marsejskoj luci, ali manje je međutim poznato da je i kralj na vreme bio obavešten i upozoren da zbog mogućeg atentata na njega ni po koju cenu ne silazi sa broda i ne postupi po predviđenom protokolu.
– Mi obični mornari naravno, to tada nismo znali, ali smo znali da dok traje ceremonija dočeka moramo ostati na brodu. Saopšteno nam je i da kralj nije dopustio da ga pratimo i obezbjeđujemo i mi iz posade broda. Nije čini mi se prošlo ni pola sata a na brodu je odjednom kao grom iz vedra neba prostrujala vijest: „Poginuo kralj, pogodila ga tri metka“…

Majstor zlatnih ruku

Kad pritislo siromaštvo i nemaština u posnim Cucama i briga kako da prehrani brojnu porodicu Andrija Bigović je jednog zimskog dana 1952. godine obuo krplje i na njima se zaputio u zavejani Nikšić da tamo potraži sreću i mesto pod suncem gde se lakše i bolje živi. Vredan, radan majstor zlatnih ruku i od sto zanata brzo se snašao svio novo porodično gnezdo i uskoro u Nikšić preselio celu porodicu.
– Nijesam bog zna šta zaradio, imam sto eura penziju ali opet nijesam nezadovoljan. Primam je evo preko 40 godina i sigurno sam najstariji penzioner u Nikšiću – kaže naš sagovornik.

Velika misija mira, a sreća i počast posade razarača „Dubrovnik“, pretvorila se tako u tragediju. Brod je već sutradan sav u crnini i sa spuštenim zastavama na jarbolima krenuo natrag u otadžbinu noseći u nedrima mrtvog kralja oslobodioca i ujedinitelja.
– Bože kakvi su to bili tužni dočeci i ispraćaji duž cijelog puta od Marseja do Splita. Ipak, doček u Splitu, poslije atentata, ostao mi je u posebnom sjećanju. Ja mislim da tu nije ostalo žive duše da nije došla u pristanište, a svi u crnini i suzama… Do tamo nas je dopratila jedna francuska krstarica i dva razarača, a kod Mesinskih vrata nas je čekala jedna italijanska korveta i čak 11 razarača, svi sa italijanskim i jugoslovenskim zastavama na pola koplja… Pratili su nas sve do Otranskih vrata – priča Andrija Bigović kome je to takođe bila poslednja plovidba, upravo tih dana njemu je istekao vojni rok i on se ubrzo potom u Kotoru zauvek iskrcao sa broda i skinuo mornarsku uniformu.
– Od tada se nikad više nisam popeo na brod. Cijelog života sam se držao one narodne mudrosti: „Fali more, a drži se kopna“.

Sedmoro dece

Andrija Bigović se oženio 1939. godine sa Gospavom rodom od Roganovića sa kojom ima lepi porod – sedmoro dece – sinove Branka, Milivoja, Nikolu, Slavka i Novicu i kćerke Milicu i Milku. Svi su zdravi i živi i od njih je do sada dočekao 15. unučadi i troje praunučadi.

Otkrili plan

Jugoslovenska obaveštajna služba na vreme je doznala da se u ogromnoj masi naroda na ulicama Marseja kriju i atentatori koji su pripremili podmukli i pakleni plan za likvidaciju jugoslovenskog suverena.