Niko pouzdano ne zna zašto se jedno naselje na periferiji Nikšića na desnoj obali rečice Bistrice zove Dragova Luka. Veliki broj Nikšićana međutim, zasigurno zna da je u toj neobičnoj luci bez mora brodova i pomoraca svoju životnu lađu „usidrio“ jedan nekadašnji mornar. Tu svoje staračke dane broji 95-godišnji Andrija Milov Bigović, verovatno jedini živi mornar sa negdašnjeg razarača „Dubrovnik“ i sigurno poslednji živi svedok atentata na kralja Aleksandra Karađorđevića sa prostora bivš Jugoslavije.
Krepka bistroumna starina, kažu najstariji penzioner u gradu pod Trebjesom, prebira uspomene iz duga života u toplom krugu svoje brojne porodice i svodi račune sa dugotrajne životne staze od rodnog Kobiljeg Dola u Cucama, Opština Cetinje do Dragove Luke.
Mirotvorna misija
– Bilo nas šestoro braće i dvije sestre – kazuje Andrija Bigović. – Otac mi Milo umrije 1918. godine kad je meni bilo samo sedam godina. A majka mi Mara na koju sam se izgleda vrgao dugovjek tek 1972. godine – gotovo 55 godina u nemaštini i sirotinji podizala toliku siročad.
Potvrdilo se još jednom da su siročad tvrđa i snalažljivija od druge dece.
– Muka i nevolja nagna i nauči čoveka da se i zubima hvata za nebo. Meni nije bilo ni 15 godina kad sam počeo da švercujem duvan i varakam se sa žandarmima i finansima, da se promećem i snalazim… – veli Andrija, koga čim je pristasao i opasao se snagom regrutovaše i uzeše u Mornarnicu:
– Obuklo me 1932. u Kumboru. čuj, ja iz kamenitih i bezvodnih Cuca pa u Mornaricu! Nikad do tada mora nijesam ni vidio! A plivao sam ti brate taman kao i svaka ćuskija. Svejedno ja se brzo navikoh, naučih i da plivam i sve mi krenu od ruke.
Andriju Bigovića najpre rasporedili u artiljerijsku četu komandira Jakova Jovovića, tada poručnika Korvete, a u jesen 1933. godine se ukrcao na novi razarač „Dubrovnik“.
Poznato je da se kralj Aleksandar posle posete Rumunije tada u Valjni sreo sa bugarskim kraljem Borisom a u Carigradu sa Kemal Pašom.
– Posebno pamtim veličanstveni doček u Carigradu i toplinu i srdačnost sa kojom je kralj Aleksandar dočekan u Grčkoj.
Ponovo na Krfu i Vidu
Na povratku sa misije mira iz Rumunije, Bugarske, Turske i Grčke kralj Aleksandar je te 1933. godine još jednom posetio i Krf na kojem je srpska vojska sa njim na čelu u Prvom svetskom ratu nakon golgote odstupanja preko Albanije i Crne Gore našla utočište i spas.
– Kralj koji je uvijek bio veseo i razgovorljiv i po cio dan provodio na palubi ne samo sa oficirima nego i sa nama mornarima na Krfu je bio sjetan i ćutljiv. Posebno je bio ganut na ostrvu Vidu grobnicom nebrojenih srpskih vojnika koje su tu sustigle i umorile posljedice rana i patnji preko albanskih gudura – seća se Andrija Bigović.
Kralj Aleksandar je odlučio da i u državnu posetu Francuskoj, u oktobru 1934. godine putuje brodom, odnosno na razaraču „Dubrovnik“.
– čekali smo ga u Zelenici. Bilo je veliko nevrijeme i ogromni talasi visoki i po deset metara koji su ljuljali moćnu lađu dugu 114 metara kao korubinu od jajeta. Svejedno, kralj nije htio da odgađa put i samo nije dozvolio da sa njim putuje i kraljica Marija već je nju uputio vozom u Francusku. Plan je bio da se sretnu u Lionu i da odatle zajedno krenu u Pariz. Ni jedno ni drugo, međutim, nisu ni slutili da će njihov rastanak u Zelenici biti zauvijek…
Split u crnini
– Uprkos buri – nastavlja Andrija Bigović – kralj je izgledao vedar i raspoložen i na brod se popeo prije svih ostalih iz pratnje. Na „Dubrovniku“ je u tom trenutku bilo 220 mornara i oficira. Silni talasi su nas bacakali i pratili sve do Korzike a onda se more malo smirilo i plovidba je postala prijatnija. Tu su nas negđe dočekali i sve do Marseja uz nas plovili i francuski ratni brodovi.
Poznato je kakav je veličanstveni doček priređen jugoslovenskom kralju u Marsejskoj luci, ali manje je međutim poznato da je i kralj na vreme bio obavešten i upozoren da zbog mogućeg atentata na njega ni po koju cenu ne silazi sa broda i ne postupi po predviđenom protokolu.
– Mi obični mornari naravno, to tada nismo znali, ali smo znali da dok traje ceremonija dočeka moramo ostati na brodu. Saopšteno nam je i da kralj nije dopustio da ga pratimo i obezbjeđujemo i mi iz posade broda. Nije čini mi se prošlo ni pola sata a na brodu je odjednom kao grom iz vedra neba prostrujala vijest: „Poginuo kralj, pogodila ga tri metka“…
Majstor zlatnih ruku
Kad pritislo siromaštvo i nemaština u posnim Cucama i briga kako da prehrani brojnu porodicu Andrija Bigović je jednog zimskog dana 1952. godine obuo krplje i na njima se zaputio u zavejani Nikšić da tamo potraži sreću i mesto pod suncem gde se lakše i bolje živi. Vredan, radan majstor zlatnih ruku i od sto zanata brzo se snašao svio novo porodično gnezdo i uskoro u Nikšić preselio celu porodicu.
– Nijesam bog zna šta zaradio, imam sto eura penziju ali opet nijesam nezadovoljan. Primam je evo preko 40 godina i sigurno sam najstariji penzioner u Nikšiću – kaže naš sagovornik.
Velika misija mira, a sreća i počast posade razarača „Dubrovnik“, pretvorila se tako u tragediju. Brod je već sutradan sav u crnini i sa spuštenim zastavama na jarbolima krenuo natrag u otadžbinu noseći u nedrima mrtvog kralja oslobodioca i ujedinitelja.
– Bože kakvi su to bili tužni dočeci i ispraćaji duž cijelog puta od Marseja do Splita. Ipak, doček u Splitu, poslije atentata, ostao mi je u posebnom sjećanju. Ja mislim da tu nije ostalo žive duše da nije došla u pristanište, a svi u crnini i suzama… Do tamo nas je dopratila jedna francuska krstarica i dva razarača, a kod Mesinskih vrata nas je čekala jedna italijanska korveta i čak 11 razarača, svi sa italijanskim i jugoslovenskim zastavama na pola koplja… Pratili su nas sve do Otranskih vrata – priča Andrija Bigović kome je to takođe bila poslednja plovidba, upravo tih dana njemu je istekao vojni rok i on se ubrzo potom u Kotoru zauvek iskrcao sa broda i skinuo mornarsku uniformu.
– Od tada se nikad više nisam popeo na brod. Cijelog života sam se držao one narodne mudrosti: „Fali more, a drži se kopna“.
Sedmoro dece
Andrija Bigović se oženio 1939. godine sa Gospavom rodom od Roganovića sa kojom ima lepi porod – sedmoro dece – sinove Branka, Milivoja, Nikolu, Slavka i Novicu i kćerke Milicu i Milku. Svi su zdravi i živi i od njih je do sada dočekao 15. unučadi i troje praunučadi.
Otkrili plan
Jugoslovenska obaveštajna služba na vreme je doznala da se u ogromnoj masi naroda na ulicama Marseja kriju i atentatori koji su pripremili podmukli i pakleni plan za likvidaciju jugoslovenskog suverena.