Srpkinjica na krovu sveta

U dugogodišnjem mraku svakodnevnice i umetnost je potopljena, ali u Oliverinim slikama ona ima svoje prozračno, svetlo lice i naličje u dalekim i bivšim danima naše sreće.

Njene ruže slikane su mesečinom, a devojke Srpkinje i njihovi momci – suncem, ona i slika u slavu, rodu i suncu.

Njene slike trepere radošću, a odabir tema i motiva rodoljubljem.

Slika U žitu miriše na pšenicu i zreo ječam. Sve njene slike dišu i od ljubavi uzdišu. Srpkinje u narodnoj nošnji raskošne su, jedre, gizdave i čedne.

Nebeska nevesta prinosi svatovima pogaču, obredni hleb kružnog oblika, kao samo sunčevo kolo i zavetuju se svom nebeskom zaručniku na večnu vernost.

Na slici Kolo, toj veličanstvenoj lepoti srpskog kola razvio se kovitlac radosti, i dok vile Srpkinjice igraju, sve oko njih leluja i treperi, kao da se i zemlja i nebo tresu u toj kružnoj formi sunčevog kretanja.

Na slici Pastirice tri Srpkinje se raspričale, došaptavaju se o momcima i proscima koje očekuju, obuzela ih sreća devojačka, pa na stado zaboravile.

Slika Ljubav preko plota nalazi se uz kuću željene, tek napupele devojke, za kojom je ljubav rasla od čežnje do dugo isčekivanog susreta, i dogodila se uzvraćena platonska ljubav, ali još uvek u pritaji.

Srpkinjica na krovu sveta izdigla se svojim vrlinama i čednošću do obožavanog bića i sedi na ćilimu među oblacima iznad vrhova ovozemaljskog sveta, bliža nebu nego zemlji i onim Srbima koji su nekada gospodarili svojim ogromnim prostranstvima.

Zov svirale budi obamrlo i sneno srpstvo da se prene i probudi iz uspavanog duha.

Na slici Livadica zlatni ćilim prosut je po mirisnom poljskom cveću Srbije i ogrnut zlatnim brdima. Vedro nežno, plavo i sunčano nebo prošiveno je koncima nagoveštaja novog srpskog svitanja.

Srećna srpska porodica, u pozadini širom otvorena srpska kuća, svim dragim i dobronamernim gostima sija na slici Familija.

Oliverine slike u slavu rodu i suncu govore nam da će Srbijom ponovo zavladati radost kakav je i bio život naših predaka koji su od iskona pa za navek stameni, kao hrast i krst.
Ukazaće se srpski zamagljeni vidici i umilno pitomo i zdravo zajedništvo.

Možda će likovni kritičari i istoričari umetnosti, koji su posetili Oliverine izložbe i videli njene slike u Beogradu, Loznici, na Zlatiboru i Parizu, naći neku stručnu zamerku.

Ali, istinski rodoljubi će se njenim slikama sigurno diviti i pera joj neće moći odbiti.

Olivera Lola Adžić je nedavno bila gost „Srbije na vezi“, kada je najavila izložbu u Parizu i na Zlatiboru, a emisiju pogledajte ovde.