PARISKI SLIKAR ZORAN PETROVIć POD IMENOM PJER PETREL OBILAZI SVET

Pjer Petrel (40), rođen je sa imenom Zoran Petrović, potekao je sa beogradske čukaričke padine, a konačno se skrasio u Parizu, „gradu svetlosti“, 1993. godine. Veran je majci LJiljani Mitrović, predsednici Kola srpskih sestara Sv. Petka koje deluju pri sabornom hramu Svetoga Save, veran je crkvi, svom slikarstvu, prijateljima… A, ima ih mnogo počev od direktora Likovne akademije Miomira Radovića i cele plejade slikara iz celoga sveta s kojima je oformio grupu „Prolog“.
– Ne sećam se kad sam ušao u svet slikarstva, ali znam da sam se na Banovom brdu sa 12 godina upisao u atelje Sergeja Jovanovića. Odvela me nastavnica likovnog i gurnula u grupu gde sam bio najmlađi i gde su me pripremili za Akademiju, na kojoj sam prvo bio u klasi profesora Dobrovića, a posle kod profesora Jovana Raketića – seća se Pjer i Zoran.
Našeg sagovornika nešto nevidljivo, ali izuzetno snažno vuklo je dalje, pa je posle beogradske akademije pošao u Pariz i na „Bozaru“, kod profesora Vladimira Veličkovića,1995. godine stekao diplomu.

Predavač

– Moje slikarstvo delim na dve dela: rad u ateljeu, gde se upuštam u svoje kompozicije, i u prirodi gde tražim svoje apsolutno svetlo. Sve to nadopunjujem časovima crtanja koje dajem u školi slikarstva i dekoracije – priča Pjer.

– Moja večna tema je priroda ili, tačnije, svetlost u prirodi. Zbog te posvećenosti svetlu, u razne krajeve sveta pozivan sam na slikarske simpozijume i zna se, gde postoji specifična svetlost – tu sam ja.
Znatiželjnici stalno pitaju gde ima takve svetlosti, a Pjer ili Zoran ne taji već nabraja: „U Bugarskoj, na Bosforu, u Rumuniji u Arkusu, u Burginjeru i Eks an Provansu u Francuskoj. U Evropi ima nekoliko takvih predela, tu je najčistija svetlost, tu se najdalje vidi, boje su drugačije, kontrasti su konkretni.“
Van Gog mu je, kako otkriva, „prva ljubav“, a i drugi impresionisti. Sezan. Pa, svi oni su stubovi moderne umetnosti.
Naravno da i Pjer gradi stub na kom zasniva svoju umetnost.
– Svaki dan slikam, koliko dugo, e to zavisi od motiva. Pejsažu posvetim i po tri dana – objašnjava Pjer, koji je u svojoj karijeri nanizao pedesetak samostalnih izložbi.
– Od slikarstva živim. Slikarstvo mi je profesija, ali i sve drugo: ljubav, mržnja, bol, radost i tako do kraja – zaključuje Pjer.