BADNjAK je sirova cerova glavnja, što se po običaju uoči Božića loži na vatru. Badnjake mnogi sijeku prije sunca posuvši ih najprije žitom i rekavši: „Dobro jutro i čestit ti badnji dan!” Obično ih sijeku samo s jedne strane, a s druge se strane udari sjekirom samo jedan put. Kad se u veče smrkne onda domaćin unese badnjake u kuću, i naloži na vatru; kad stupi s badnjakom u kuću, onda reče: „Dobar veče i čestit vam badnji dan”. A iz kuće ga kakav muškarac pospe žitom i odgovori mu: „Dao ti Bog dobro sretnji i čestiti”.
Reklama
Kad se badnjak meće na vatru, triput se pomakne u napredak; a kad pregori, gornji kraj valja dočekati u ruke s rukavicama, pa ga odnijeti oko košnica i po tom ugasivši ga ostaviti na kakvu mladu šljivu ili na jabuku. U Risnu badnjake nakite lovorikom; u Crmnici onaj koji ih unese u kuću nazdravi im milojkom vina, i pošto se sam napije, napoji i njih (polije ih). Po Hercegovini gdje su velike kuće dovuku badnjake na šest ili na osam volova, pa natjeraju kroz kuću, te istjeraju volove na druga vrata, a badnjake skinu u kući. Po Dalmaciji i po ostalijem onamo krajevima i kršćani (katolici) lože badnjake. Uoči Božića, pošto se badnjaci unesu u kuću i nalože na vatru, uzme domaćica slame i kvočući (a za njom djeca pijučući) prostre po sobi, ili po kući, ako nema sobe. Po tom uzmu nekolika oraha i bace po slami. Poslije večere pjevaju i vesele se.
Vuk Stefanović Karadžić, Srpski rječnik, drugo izdanje, Beč, 1852.
