KUDA IDU SRPSKI KLUBOVI (10)

„Srpski klub u Roterdamu, nekada je bio ponos, sada je zbog ubistva koje se tamo nedavno dogodilo, zatvoren do daljeg… U Nemačkoj, srpski se klubovi i dopunske škole, od Hamburga na severu, do Minhena na jugu, osipaju, gase i nestaju… U Austriji prestala da postoji fudbalska liga naših zemljaka, srpski folklorni ansambli u Švajcarskoj najavili bojkot „svoje“ Evropske smotre… Da li su ovi sumorni primeri, objavljeni na stranicama „Vesti“ proteklih dana i meseci, prava slika trenutnog stanja klupskog drugovanja zemljaka u dijaspori i ima li nade da će ta udruženja preživeti i u narednim godinama? Odgovore na ta pitanja pokušaćemo da damo serijom tekstova iz različitih regiona i država zapadne Evrope gde žive i rade naši zemljaci. Danas je na redu nemačka pokrajina Baden Virtemberg.

Roditelji uz decu

U nekim gradovima su se i roditelji sami organizovali, pa su zarad svojih najmilijih, koji u većini slučajeva pohađaju nastavu na srpskom jeziku, oformili svoja društva. Tako su nastali KUD „Nikola Tesla“ iz Frajburga i udruženje „Nova generacija“ iz Šorndorfa. Klub „Bratstvo“ iz Vajblingena je takođe privukao veliki broj dece, koja pohađaju nastavu na srpskom jeziku kao i Srpski kulturni i sportski centar Hajlbron, SKC „Vuk Stefanović Karadžić“ iz Raštata i SKC „Sindelfingen“ iz istoimenog grada.

U poslednje dve godine kod Srba u Baden Virtembergu uglavnom preovlađuje razum, želja za intenzivnijnim druženjem, međusobnim povezivanjem, očuvanjem tradicije i kulture. Posle silnih kriza koje su u godinama iza nas zahvatile srpske klubove, njihovim zatvaranjem kao i „novim vidom okupljanja Srba“ po nemačkim sudovima, zbog „tužakanja“, promena je zaista osvežavajuća. Većina uprava klubova se okrenula mladima jer je uvidela da im bez njih katanac na vrate – ne gine. Sa druge strane pozitivno je što su deca i omladinci okrenuli ka svojoj zemlji i njenoj tradiciji, te se rado okupljaju, mahom uz folklor. Pojedini klubovi imaju i muzičku i literarnu sekciju i to bi otprilike bilo sve što se kulture tiče. Sa sportskim sekcijama je malo drugačije, ali one ne privlače „masu,“ kao folklor.

Za promenu u Baden Virtembergu veliku zaslugu treba pripisati pravoslavnim sveštenicima, koji su aktivno počeli da rade na okupljanju naroda. Radilo se i ranije samo što je bilo malo sveštenika koji nisu mogli da u raznim gradovima i gradićima posvete dovoljno vremena vernicima. Na tim „krilima pravoslavlja“ su pri crkvenim parohijama formirani folklorni ansambli kao recimo u Ulmu (Sveti Nikolaj Srpski) i Fridrihshafenu (Svilen konac) a sveštenici su doprineli formiranju drugih udruženja i učvršćivanju postojećim.

Srpsko humanitarno i kulturno društvo „Morava“ iz Štutgarta, koje je od početka postavljeno na porodičnoj osnovi, danas ima više od 120 članova, sa tendencijom stalnog rasta. To sa jedne strane i ne čudi kada je poznato da je predsednica Vera Gregović veoma aktivna ne samo na folklornom planu već i na duhovno-pevačkom.
– Mi stariji, koji ćemo se uskoro povući, već pripremamo mlađu grupu koja će nastaviti da vodi naše udruženje. Pored Dijane Mijašinović, koja u udruženju sve radi sa puno ljubavi, tu su i Dejana Dukmenić, Milenko Andrić i od njih još mlađa Milica Petrović. Znači mi se povlačimo ali ne okrećemo leđa, već ćemo biti uz njih davati im stalnu podršku, ali će inicijative biti njihove – ističe Vera Gregović.

Najmasovnija društva u Baden Virtembergu i po deci i članovima su „dve Sloge“, jedna iz Manhajma, druga iz štutgartskog dela grada Cufehauzen i ova druga zajedno sa Društvom inženjera i tehničara povremeno organizuje pozorišne predstave i koncerte. Skoro sve uprave srpskih klubova danas nastoje da dovedu mlade i da njihove potrebe prilagode klubu. Koliko će se u tome uspeti videće se za koju godinu. Na žalost, u radu srpskih klubova i udruženja skoro da nema intelektualaca, koji uglavnom kritikuju postojeći način rada.
– Ne bi bilo loše kada bi ponudili novi, svežiji, program, koji će omladina i deca prihvate. Najlakše je kritikovati, a kada treba nešto da se uradi nema nikoga ni od korova – mišljenja je Žarko Škapina, predsednik Srpskog saveza klubova i udruženja u BV.
Ipak, i dalje ima klubova koji imaju problema i sa brojem članova (SKC Karlsrue, „Sveti Sava“ iz Trosigena…) ali se njihove uprave nadaju da je kriza trenutna. Neki klubovi su ostali bez svojih prostorija, no njihovi članovi i dalje obavljaju razne aktivnosti.

U poslednjih godinu dana lepo se oporavio i klub „Sveti Sava“ iz Gepingena, koji danas okuplja više od 70-oro dece, koja pohađaju folklornu sekciju. Klubovi „Kozara“ iz Štutgarta, SKC „NJegoš-Tesla“ iz Švebiš Gminda, SKZ „Sveti Sava“ iz Gagenaua, SKC „Vuk Stefanović Karadžić“ iz Raštata ili „LJuba Nenadović“ iz Hajdelberga, takođe nemaju problema sa mladima. Uprave ističu da se odlično slažu i stari i mladi, dok su se nekadašnji igrači društva „Sloga Cufenhauzen“ iz Štutgarta ponovo sastali i osnovali prošle godine udruženje „Dukat“ sa 70 članova.
Ipak, svađe i nesuglasice nisu potpuno iskorenjene, ali ih mladi prevazilaze slogom, ljubavlju i jednostavnim ignorisanjem onoga ko pravi probleme. Većina je složna da bi bilo lepo da se sa ovakav trend nastavi i kada bi pored folklora uprave uspele da pronađu i druge načine okupljanja mladih Srba. članovi uprava ne kriju da su se okrenuli ka crkvi jer ona za njih zaista puno čini, za razliku od države, koja samo daje prazna obećanja.