Kad glas iz inostranstva postane teži od glasa kod kuće – ProGlas kreće u Švajcarsku

kad-glas-iz-inostranstva-postane-tezi-od-glasa-kod-kuce-–-proglas-krece-u-svajcarsku
Kad glas iz inostranstva postane teži od glasa kod kuće – ProGlas kreće u Švajcarsku

Švajcarska uskoro postaje nova stanica na mapi jedne neobične turneje – one koja ne nosi muzičare od grada do grada, nego pokušava da prenese nešto mnogo teže: ideju da glas srpskog državljanina u Cirihu ili Ženevi vredi isto koliko i glas nekog u Beogradu. Nakon zaustavljanja u Frankfurtu, Minhenu i Štutgartu, inicijativa ProGlas 19. septembra stiže u Cirih, a sutradan u Ženevu, ovog puta uz lokalnog partnera, udruženje Ženeva i Lozana uz proteste u Srbiji.

Reklama

Iza svake ovakve turneje stoji jedan neprijatan statistički podatak. Procenjuje se da pravo glasa u srpskom rasejanju ima i preko milion i po državljana Srbije, ali je na izborima 2023. godine za glasanje u inostranstvu prijavljeno svega nešto više od 32.000 ljudi u 35 zemalja — a u samoj Švajcarskoj tek nešto preko 1.400. Razlika između koliko ih formalno može da glasa i koliko ih to stvarno uradi toliko je velika da je postala glavni razlog zašto ovakva inicijativa uopšte postoji.

Osnivači ProGlasa, među kojima je i Miodrag Jovanović, objašnjavaju da projekat nije nastao iz želje da se održi još jedna tribina, već iz pokušaja da se razume zašto dijaspora godinama ostaje po strani izbornog procesa – i da se ti razlozi otvoreno razgovaraju sa samim ljudima, umesto da se o njima nagađa iz Beograda .

Pre nego što stigne do Ciriha i Ženeve, ova priča je već prošla kroz tri nemačka grada. Frankfurt je u junu dobio prvo veče, zamišljeno ne kao klasičnu političku tribinu, nego kao spoj razgovora, muzike i ličnih priča, gde su učestvovali, između ostalih, Gojko Božović i Sofija Mandić. Minhen i Štutgart su usledili nedugo zatim, uz nastup Marka Šelića Marčela na bini. Upravo taj format manje govornica, više razgovora organizatori nameravaju da prenesu i u Švajcarsku.

Treba reći i ono što tribine same po sebi ne mogu da reše: tehnički proces glasanja iz inostranstva daleko je od lakog. Građani moraju da se prijave preko diplomatsko-konzularnog predstavništva najmanje dvadesetak dana pre izbora, a biralište se uopšte ne otvara ako se na jednom mestu ne prijavi barem stotinu birača. Upravo zato su i studenti, nosioci protesnog talasa u Srbiji, nedavno objavili sopstveni vodič za dijasporu – sa upozorenjem da istekla lična karta ili pasoš automatski onemogućavaju glasanje, čak i ako je osoba već na biračkom spisku.

Organizatori ne kriju da ova kampanja ima jasan cilj – da ubedi ljude koji žive daleko od Srbije da odsustvo iz zemlje ne znači i odsustvo odgovornosti prema njoj. Tvrde da će izbori koji dolaze, kad god budu raspisani, biti stvarno prelomni, za razliku od mnogih ranijih za koje se to govorilo. Upravo zato pozivaju sve, „bez obzira gde žive, čime se bave ili kojoj generaciji pripadaju”, da učestvuju  glasom, prisustvom ili barem donacijom preko platforme Donorboks, s obzirom da, kako ističu, nijedan učesnik ili govornik na ovim večerima ne prima honorar.

Izvor: Rasejanje.info

Detaljnije