Episkop Pavle: Izveštaji sa raspetog Kosova

Tridesettrogodišnja dokumentovana hronika „Izveštaji Svetom Arhijerejskom Sinodu za Sveti Arhijerejski Sabor Srpske Pravoslavne Crkve“, u periodu od 1957-1990. ugledala je svetlost dana na 58. Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga, i neposredno pred četvrtu godinu upokojenja (na dan 15.novembra) blažene uspomene Patrijarha Pavla, 44. srpskog patrijarha.
Izdavač: Izdavačka fondacija Arhiepiskopije Beogradsko-karlovačke, Fondacija Patrijarh Pavle. Štampa: Štamparija Izdavačke fondacije Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke, izdanje prvo, godina 2013. Priređivači: protojerej-stavrofor Vladimir Vukašinović i Gradimir Stanić, predgovor: Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije
Godišnji izveštaji o religioznom stanju i životu u Eparhiji raško-prizrenskoj tadašnjeg epsikopa Pavla, potonjeg Patrijarha srpskog, predstavljaju svojevrstan Letopis o životu Crkve, duhovnom stanju naroda, o društvenim zbivanjima na Kosovu i Metohiji.
Episkop pavle izabran je za episkopa raško-prizrenskog 29. maja 1957. godine, a posvećen je 21. septembra 1957. godine u beogradskoj Sabornoj crkvi. čin posvećenja obavio je Patrijarh srpski Vikentije obraćajući se hirotonisanom Episkopu raško-prizrenskom Pavlu:
– Današnjim danom izmenjen je ceo tvoj život. Ti si se do sada u manastirskoj tišini brinuo za spas svoje duše i za moralno duhovno usavršavanje. Sveta Crkva pozvala te je iz tvoje tišine i nameće ti novu brigu. Brigu o ljudskim dušama. Današnjim danom prestaješ biti svoj. Danas postaješ rob svoje dužnosti, od danas tvoja briga ima biti upravljena ne samo na spas duše svoje već i na spas vernih.
Svedočanstva vremena 1957-1990.
Na 480 stranica ove knjige Episkop raško-prizrenski Pavle, potonji Patrijarh srpski, svedoči o svom vremenu i možemo da primetimo da se mnogo toga nije promenilo a stanje posebno na Kosovu i Metohiji je postalo neodrživo za Srbe.
U svojim svedočanstvima, iako su ovo uobičajeni izveštaji prema Ustavu Srpske Pravoslavne Crkve koji se podnose Svetom Arhijerejskom Sinodu, Episkop Pavle se drži uobičajenog poretka: izlaže opšti rad arhijereja, rad eparhijskih ustanova (Crkveni sud, Eparhijski upravni odbor), beleži opšte stanje Eparhije raško-prizrenske u kojem iznosi detaljno zapažanja o arhijerejskim namesnicima, parosima, crkvenim opštinama, o verskoj nastavi. O manastirima i monaštvu episkop Pavle uredno beleži svaku promenu.
Kroz višedecenijsko službovanje Gospodu i Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi srpskom narodu, Episkop Pavle iznosi opšta zapažanja o religioznom i moralnom stanju u narodu kao i odnos sa državnim vlastima. Svaki izveštaj sem opšte ocene stanja, novih podataka sadrži i zapažanja i vrednovanja pojedinih ličnosti (posebno se ovo odnosi na sveštenstvo i monaštvo).
U ovoj arhivskoj građi važnoj za srpsku Crkvu, istoriju srpskog naroda, je pregled neprestanog nasilja i progona pravoslavnog srpskog življa na Kosovu i Metohiji.
Sedamdesetih godina dvadesetog veka, Episkop raško-prizrenski Pavle izveštava da se zemlja vraća Srbima, ali se ne obrađuje, jer Šiptari sve uništavaju, zemlja se prodaje u bescenje a raseljavanje se nastavlja, napadi postaju sve češći, pa čak i na samog vladiku. Srpski živalj je živeo težak život praćen rečenicama koje su Šiptari izgovarali. „Selite se, ovo nije Srbija…“ i Ovo je naše… selite se u Srbiju, inače ćete biti likvidirani“.
U toku 33 godine njegovog pastirskog rada, najteže mu je palo kada je zapaljena Pećka Patrijaršija (1980/1981).
Zorica Zec