ALEKSANDAR MORA U NEMAčKU NA ZRAčENJE

Ne prođu ni dve nedelje, vreme između dve kontrole, a da za četvorogodišnjeg Aleksandra Smukova iz Dobrinaca kod Rume, obolelog od tumora očiju, ne stigne neki novčani dar za njegovo lečenje na kućnu adresu ili Redakciju „Vesti“.
“ Dragi Aco, duboko nas je ganula tvoja životna priča. Divno je videti kako si hrabar i kako stoički podnosiš sve što ti život nosi. Nadamo se da je operacija prošla u najboljem redu i da se dobro oporavljaš. Ovo novca što ti šaljemo nije mnogo, ali se nadamo da da će ti dobro doći “ pisalo je, između ostalog, u kratkom pismu anonimnih donatora iz Sidneja koje je stiglo zajedno sa donacijom od 200 australijskih dolara.
Ovom hrabrom dečaku, koga je sudbina od malih nogu obeležila, operisano je 23. septembra levo oko na kome mu se tumor proširio sa desnog, koje je moralo da bude izvađeno. Iako je pomenutu operaciju mališan dobro podneo, tumorozna masa toliko se proširila da lekari nisu uspeli potpuno da očiste očnu duplju. Tek tokom operacije otkrili su nove metastaze na koje nisu računali i koje se na snimcima nisu pokazale.
I dok traje borba za spas levog oka, na desnom koje je izvađeno, Aca je dobio protezu. Istog dana je sa majkom Aleksandrom svratio u beogradsko Dopisništvo „Vesti“ kako bi preuzeli novopristigli novčani prilog, ali i donacije koje su stigle u vreme kada se opravljao od poslednjeg hirurškog zahvata, a o kojima smo nedavno pisali.

Novi prilog starog donatora

Na kućnu adresu porodice Smukov stigao je i novčani dar od 70 evra koji su poslali Danijela i Dragoljub čočkalo iz Mrkonjić Grada, zajedno sa pismom u kojem su Aci poželeli dobro zdravlje i mnogo sreće.
– Kada sam iz Beograda stigla kući čekala nas je nova donacija. Ovo se ne dešava prvi put, kao što nije prvi put ni da nam ova porodica pomaže. Hvala im od sveg srca što dele našu brigu, ali i daju nam podršku i nadu da ćemo uspeti da spasemo vid bar na desnom oku našem sinu – kazala je Aleksandra, duboko ganuta pažnjom dobrotvora.

Mali Aca i pored svih muka kroz koje je prošao za veoma kratak period delovao je živahno i srećno, prosto nije mogao da se skrasi na jednom mestu i zasuo nas je nizom pitanja. Bilo nam je drago što svoju volju za životom i veliku pozitivnu energiju nije izgubio.
– Toliko je bilo donacija i toliko puta sam se zahvalila svim tim dobrim ljudima koji su mislili na mog Acu, da mislim ne postoje nove reči kojim bih mogla to sada da uradim. I kao što čitaoci „Vesti“ ne prestaju da nam pomažu, tako i mi ne odustajemo od borbe da Aci spasemo bar jedno oko. Upravo smo stavili protezu i tako pokazali da se nadamo najboljem. U tome nas hrabri i naš sin. čim mu je stavljena proteza, odmah je pitao: „Hoćeš li već jednom da me vodiš u Rekaciju?“ I, evo nas! Pogledajte kako je veseo, a znam da ga proteza žulja – pričaja je Aleksandra Smukov ne skidajući pogled sa svog razdraganog sina.
Tiho, ne želeći da ga podseća na ono što ga očekuje, majka Aleksandra je nastavila:
– Ne usuđujem se ni da pokažem koliko sam zabrinuta, jer nevoljama se još ne vidi kraj. Na prvom pregledu nakon operacije lekari su nam rekli da je Acinom levom oku neophodna terapija zračenjem. Nažalost, ne može se izvesti u našoj zemlji. Doktorka u Novom Sadu već je kontaktirala jednu kliniku u Nemačkoj i sada čekamo odgovor. Kada će boti i koliko će koštati ne znam, ali znam da ću učiniti sve što je u mojoj moći da spasem svog sina – rekla je Aleksandra Smukov, svesna da njenom mališanu predstoji još jedna velika borba sa ovom opakom bolešću, a njoj i suprugu Dušanu da obezbede novčana sredstva.

Bliznakinjama bolje

Reporteri „Vesti“ uručili su Aleksandri Smukov, pored donacije anonimnih donatora iz Sidneja, i novčane darove stalnih anonimnih donatora iz Zapadne Australije u vrednosti od 100 dolara, kao i 50 dolara familije đulić, takođe iz Australije.
– Sve dosadašnje donacije ravnopravno smo koristili za Acino lečenje i fizikalne terapije sedmogodišnjih bliznakinja Ivane i Nikoline, obolelih od cerebralne paralize. One, hvala Bogu, nisu više samo u invalidskim kolicima, sada mogu da dopužu do kreveta, pređu sobu uz oslonac na mene ili oca Duška. To je maksimum koji se može postići kod njihovog oboljenja. Nadam se da ćemo isto toliko postići i u lečenju Ace – rekla je Aleksandra Smukov i naglasila da napretka u lečenju njene dece ne bi bilo da se čitaoci „Vesti“ nisu tako masovno odazvali apelu Humanitarnog mosta pre godinu i po i da im još uvek nesebično ne pomažu.